Nedavno su članice udruge WOW (Women on Wine), uz pratnju simpatizera i predstavnika medija (tako da je u društvu bilo i miuškaraca), otputovale u najsjeverniji i najzeleniji dio Hrvatske, Međimurje. Poznato po prirodnim ljepotama, termalnim izvorima i odličnim domaćinima, Međimurje je sve omiljenija turistička destinacija. Taj je dan bio hladan, ali kristalno čist a svi putnici odlično raspoloženi. Međimurci su opravdano vrlo ponosni na svoju prirodu, odreda odlične turističke detinacije, jela od autohtonih namirnica ali i – vina!
Na vinskoj cesti Gornjeg Međimurja nalazi se više od trideset vinarija koje su okupljene u vrlo agilno Društvo vinogradara i vinara Hortus Croatiae Štrigova. Na izletu koji je omogućila Turistička zajednica Međimurske županije, gosti iz Zagreba posjetili su tri izvrsne vinarije, a u domaćim specijalitetima uživali u restoranu Kneja. Najprije se autobus zaustavio ispred vinarije Dvanajščak Kozol gdje je na vrhu suncem okupanog vinograda goste dočekao glavom (i lijepom bradom) Viktor Dvanajščak.
Ovdje sve konce vuku sestra i brat, Tea i Viktor, uz potporu roditelja Rajke i Zdravka, koji su između 1990. i 1992. godine zasadili svoje prve nasade, a od 1996. se obitelj i profesionalno bavi vinarstvom. Majka Rajka povezuje ovu vrijednu obitelj i u kušaoni priprema domaće specijalitete, dok kći Tea, osim brige o gostima, brine za promociju i prodaju njihovih vina na domaćem i inozemnom tržištu. Obrađuje se oko 11 hektara vinograda na osunčanim i povišenim položajima Grofovo, Okrugli vrh i najvišoj točki Međimurja, 344 metra visokom Mohokosu. Ova vinarija je prva u Hrvatskoj uvela sustav apelacija, a, jednostavno rečeno, nude tri kategorije vina: Bazičnu, Vina mjesta, i na vrhu piramide, Vina položaja.
Jer, o položaju i tlu itekako ovisi kvaliteta i karakteristike vina, pa zahvaljujući etiketama kupci mogu znati što je u boci. Obitelj se bavi ekološkim vinogradarstvom i u perspektivi bi trebali dobiti i najstroži biodinamički certifikat, Demeter, koji zasad u Hrvatskoj ima samo boutique vinarija Glavica. Zdravo tlo koje nije zatrovano pesticidima i njegova bioraznolikost jamac su da će loza roditi kvalitetno grožđe od kojeg će se vještinom podrumarstva dobiti odlična i zdrava vina. Na kušanju je prvo ponuđen pjenušac Pozoj brut nature od 100% pušipela, s položaja Dragoslavec, dobiven tradicionalnom metodom vrenja u boci, izraženih sortnih aroma. Izvrsno se sljubio sa zalogajima nadahnutim međimurskom gastronomskom tradicijom: kosanom masti, „mesom ‘z tiblice“, kobasicama i domaćim sirnim namazom s bučinim uljem. Viktor je objasnio: – „Mijenjanjem načina uzgoja loze po biodinamičkim principima zapravo se vraćamo na staro, tj.način na koji su naši pradjedovi uzgajali ne samo vinovu lozu, nego i povrće, voće. Doslovnou suradnju s prirodom“.
Međimurci svoj pušipel (moslavac, šipon…) pune u originalne, posebno dizajnirane boce izduženog vrata, s utisnutim logom društva i imenom Međimurje, a WOW-ice su kušale Pušipel Classic Sveti Juraj 2023., s izraženim mineralno-citrusnim notama limuna i limete i zelene jabuke te Pušipel Prestige Mohokos. Na liniju u koju spada, obitelj je iznimno ponosna a Viktor i Tea kažu: – „Pušipel Prestige je spoj prirode, čovjeka, mjesta i vremena. Grožđe je brano samo u najboljim godinama. Vino je odležano 15 mjeseci na finom talogu u malim bagremovim bačvama. To je vino za odležavanje a napunjeno je svega 1800 boca.“ Mnogima se jako dopao i stalni gost festivala Pink Day Zagreb, rosé, koji ovdje rade od od crnog pinota. Kušao se onaj iz 2023., blagih aroma šumskog voća, dok je crni pinot bio iz 2018. Dotjeran, kompleksan, svjež u ustima, ostavljao je slastan doživljaj. Dobra vina traže dobre zalogaje pa se društvo nakon kušanja uputilo na ručak u restoran Kneja, u Malom Mihaljevcu. U predivnoj i impresivnoj građevini od punih trupaca (što Kneju čini jedinstvenim ugostiteljskim objektom ne samo u Međimurju, nego i šire) – godila je toplina i ugodan ambijent lijepo popunjenog restorana. Juha od buter tikve liječila je dušu, patka s mlincima je oduševila a topla Međimurska gibanica, najpoznatiji i najprepoznatljiviji kolač ovoga kraja, stavila točku na i.
Idući je na redu bio posjet vinariji Hažić. Ovdje sestre Tatjana i Valentina nastavljaju posao koji su prije tridesetak godina započeli njihovi roditelji Biserka i Radenko Hažić, pa se obitelj odavno i nadaleko poznata po proizvodnji jabuka i proizvoda od jabuka te meda, počela baviti i vinarstvom i turizmom. Uz prekrasnu kušaonu iznad vinograda (po kojima se trče utrke!), a u kojoj se osim njihovih vina mogu probati i proizvodi od jabuka te međimurske delicije, otvorili su na Jurovčaku, na 200 metara od obiteljske kuće i „Vinski kamp“. Tatjana Hažić je rekla da u vinogradima uzgajaju samo bijele sorte (pušipel, sauvignon blanc, graševinu i traminac mirisavi), a njihova se vina kao i ostali proizvodi mogu kušati i kupiti samo na kućnom pragu. Pjenušac Protagonist Toni, koji je ime dobio po sinu Valentine Hažić, ljubimcu obitelji, a radi se od pušipela, pravo je osvježenje. Pušipel 2023. je mirno vino, osvježavajuće, citrusno, hrskavo, dok je kupaža Moye Tatjanina vizija svega najboljeg što pružaju njihovi vinogradi, pa se zato i zove – Moye.
Mirisni traminac, kasna berba, idealno je legao uz izuzetno hrskavi čips od jabuke. A i prirodni sokovi su – mrak…WOW-ice je srdačno primila i kroz vina provela Tatjana Hažić koja se, napustivši mjesto direktorice marketinga obližnjih Terma, sada posve posvetila poslovima OPG-a. Najviše vremena voli provoditi u vinskom podrumu a kaže: – „Nemamo ambicije postati velika vinarija. Vina proizvodimo iz ljubavi, a koliko su kvalitetna govore nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima“. Njihovo najprodavanije vino je Mirisni traminac, a WOW-ice su kušale kasnu berbu koja je savršeno pratila izuzetno hrskavi čips od jabuke. Iduća postaja: Mađerkin breg! Premda je sunce već zalazilo, isplatilo se popeti na vrh brijega a onda i po 104 stepenice 27 metara visokog vidikovca s kojeg puca pogled na cijelu regiju, točnije – pet država: Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Mađarsku, a za lijepog vremena čak i Slovačku.
Upravo ovdje, u neposrednoj blizini a usred idiličnih vinograda i šumaraka smjestila se vinarija Kerman. Vodi je Ina Kerman, koja je nakon smrti oca Zvonka, donijela odluku da napusti posao u struci te s majkom Ljiljanom nastavi obiteljski vinski posao. Priča kako je u početku je bilo teško, ali je zahvaljujući upornosti i pomoći dragih ljudi – uspjela. – „Drukčije je biti promatrač, kao kad sam kao mala s ocem „sudjelovala“ u poslovima vinogradarenja i vinarenja, a potpuno je drukčije kad sam moraš donositi odluke o uzgoju te u podrumu. – kazala je na početku druženja/kušanja Ina Kerman. Vina radi od grožđa s pet hektara vlastitih vinograda, a za svaku sortu ima personaliziranu etiketu. I ovdje su pripomogle žene – dizajnerski studio Marvin Makes You Happy. Iznad vinarije i kušaonice nalaze se lijepe i uredne sobe, a goste ujutro dočekuje doručak pripremljen od proizvoda lokalnih OPG-ova. Kušao se Silvanac zeleni 2023., koji raste uz rub šume a odiše herbalnim notama svježe pokošene trave. Ime je dobio prema bogu šume Silvanu i ta je legenda inspirirala dizajn etikete. Pušipel 2023. je klasično nježan i osvježavajuć uz karakteristične citrusne arome, a poluslatki Muškat žuti 2023. slastan i aromatičan. Kušanje je zaokruženo s vinom Rose 2023. od sorte cabernet sauvignon, očaravajućeg mirisa jagoda.
Sharing is caring!