Već tradicionalno, svake godine, udruga WOW/Žene i vino čini nešto ne samo lijepo nego i jedinstveno: pomno odabrane hrvatske vinare vodi na studijsko vinsko putovanje u inozemstvo. Udruga kojoj je već 14 godina na čelu njena osnivačica, novinarka Sanja Muzaferija, već je u svojoj prvoj godini postojanja, 2011., postala primjetan igrač na hrvatskoj vinskoj sceni, a njihova je aktivnost impresionirala čak i članice međunarodne ženske udruge Femmes et Vins du Monde, koje su WOW-u za zasluge u vinskom svijetu dodijelile poticajno priznanje Nova d’Encouragement. I talijanske, vrlo utjecajne Donne del vino, pozivale su WOWice u Italiju na kongrese kojima su prisustvovale slične organizacije iz cijeloga svijeta. A svugdje je bio vrlo zapažen i njihov projekt duhovito nazvan „Što žene žele“ – u kojem biraju naj-vina po svom ukusu. S obzirom da ih hrvatski vinotekari, sommelieri i ljudi iz vinskog marketinga gotovo od samog početka prepoznaju kao „decision“ i „opinion makeri-ce“ i pitaju za mišljenje i sud o vinima, agilne kakve jesu, 2012. su ustanovile taj svoj izbor. Dobitnici WOW Grand Prixa do sada su bili odreda renomirani vinari: Gianfranco Kozlović koji je putovao u Bordeaux, Saša Senjković išao je u Champagnu, Moreno Coronica u Barcelonu i Penedes, Luka Krajančić u Burgundiju, Frano Milina Bire u Austriju, vinarija Jakob u Milano, Meneghetti u Toscanu, Marko Fakin u Baranju i Mađarsku, a vinski doajen Ivan Enjingi bio je lani u domovini Prosecca, Venetu gdje je posjetio Villu Sandi i Bottegu. Ovoga puta, pobjednik, vinarija Kutjevo, koja je nagradu osvojila svojim predikatnim vinom, ledenom berbom graševine 2018., na put je poslala mladu enologinju Ivu Jardas. WoW ekipu, sastavljenu od dva predstavnika medija (poznati bloger Domagoj Jakobović Ribafish i vrsni Večernjakov novinar Zoran Vitas), predsjednice Sanje i glavne tajnice udruge Meri Cipranić, predvodila je direktorica Talijansko-hrvatske Gospodarske komore Andreja Perkov. Komora je bila suorganizator i domaćin putovanja, a za volanom je bio iskusni Siniša Orlić.
Odredište: Verona i prekrasna talijanska vinska regija Valpolicella, vinorodno područje između jezera Garda i regije Soave, a sve na manje je od 500 km od Zagreba. Verona je slavu stekla zaslužujući Shakespeareu jer se mjestu odvijala jedna od najtragičnijih ljubavnih priča u književnoj povijesti, između Romea Montecchija i Julije Capuletti. No, osim izmišljenih ljubavnika, ovdje je u 14. stoljeću neko vrijeme doista živio i radio slavni i podjednako romantični Dante Alighieri, zauvijek zaljubljen u svoju Betarice. Uz Talijansko-hrvatsku gospodarsku komoru, Udruzi je domaćinstvo ponudila grupacija Oniverse, u vlasništvu rođenog Veronežanina Sandra Veronesija, koja obuhvaća lance Calzedonia i Intimissimi te šest vrhunskih vinarija razmještenih diljem Apeninskog poluotoka.
Tu je i Signorvino, lanac od četrdesetak restorana/wine shopova diljem Italije, osnovan 2012., a posvećen ponajprije promociji talijanskih vina i njihovih manje poznatih sorti kao i lokalne i autohtone gastronomije. U lokalima je u ponudi preko 2000 vinskih etiketa! Putnici iz Hrvatske nisu probali svih 2000, ali su dali sve od sebe da ozbiljno prionu kušanju i degustaciji. Bili su smješteni u hotel-dvorac Veronesi La Torre, također u vlasništvu Oniversea, malo izvan središta grada, u Dossobuono di Villafranca. Zapravo je to samostan iz 16. stoljeća koji je Veronese dao renovirati arhitektima Studia Botturi, pa je veliki kompleks s ogromnim dvorištem u kojem je i bunar, velikim dva puta kao Klovićevi dvori, s dva kata ispod nivoa, oživio u formi dizajnerskog hotela. Svaka su mnogobrojna vrata hotela soba napravljena od mramora s različitih krajeva Italije a u hotelskom su dizajnu prisutna i slavna imena poput Mana Rayja, Philippea Starcka, Zahe Hadid, Achillea i Piergiacoma Castiglionija, Marcela Breura i Le Corbusiera. Nije stoga čudo da je hotel popularno mjesto za večernji izlazak i druženje stanovnika Verone. Osim u talijanskim delikatesama i vinima iz Veronesijevih vinarija, hrvatska je delegacija ovdje uživala i u SPA tretmanima i bazenu. Prekrasan i uredan hotel je, osobito dečkima, bio zanimljiv i zbog detalja poput teretane, stola za biljar i stolnog nogometa.
U sklopu hotela je i jedan od lokala Signorvino, svojevrstan spoj wine shopa, vinoteke i restorana. Koncept potpisuje osobno Veronesi a izvrsna je i dobrodošla ideja da se u ovim lokalima vino za stolom plaća po dućanskoj cijeni. Prva večera u hotelu bila je upravo u Signorvino organizaciji a počela je obilnom platom suhomesnatih narezaka i sireva, među kojima i pršut iz Parme odležan 24 mjeseca.
Gastro bloger Ribafish ocijenio je:
– Fantastične salame, šunke i mortadela Favola Gran Riserva, ozbiljno moćni sirevi ,među kojima i Asagio; mesne okruglice, focaccia, bakalar na bijelo i nezaobilazno tunkanje u maslinovo ulje – rekao je. A uz to je posluženo vino iz pokrajine Lazio, Bianco Bio IGP Caliga, vinarije Tenimenti Leone u području Lanuvia, u kojoj ponajprije održavaju autohtonost. Cvjetno i voćno, vino za svaki dan, a ipak kompleksno i zanimljivo. Na molbu ekipe, ponuđeno je još i vino iste vinarije Vulc Num, s vulkanskog tla, a od sorti syrah, merlot i montepulciano.
Uz rižoto od gljiva koji je mnogima bio „za pamćenje“ /riža carnaroli/, sa Sardinije je stigao odlično upareni Alghero Cagnulari L’Alghe. Slankasto i „dimljeno“ , krasno vino. Uslijedio je talijanski specijalitet, svinjske obrazine, ovog puta pripremljene u vinu Brunello di Montalcino a uz njih Rosso Picena Pongelli povijesne vinarije Villa Bucci iz regije Marche, koju je Veronesijeva grupa kupila 2024. godine.
Za desert i kraj vinskog putovanja po Italiji, došla je sbrisolona Mantovana s kremom od vanilije i zgodnim laganim slatkim frizzanteom Moscato D’Asti DOCG „Dolcevita“ iz Pijemonta sa svega 5% alkohola. Sanja Muzaferija je naglasila da su članice udruge WoW i ona sama posjetile Piemonte čak dvaput a jednom su bile i u Astiju, no ovaj je lagani frizzante za nju ipak bio iznenađenje. Ugodno. Kao i podatak da su sva vina večeri bila u cjenovnom rangu od 16-24 eura. Bravo!
Drugi dan je započeo vožnjom od pola sata na sjever, u Val Squaranato, uzbrdo sve do nadmorske visine od 500 metara gdje se na 17 hektara protegla ultramoderna vinarija La Giuva. Pokrenuo ju je 2013.godine, za svoj „gušt“, poznati talijanski nogometni menadžer Alberto Malesani, da bi deset godina kasnije prešla u ruke konzorcija Oniverse. Hrvatski su gosti imali sreću pa su, uz pomoć lijepog vremena, u daljini vidjeli i planine Alto Adigea prekrivene snijegom. Domaćin im je bio enolog Enrico Mirangola koji je suvereno odradio obilazak vinarije od podruma do krova.
Kušanje je oduševilo goste a vina su jednoglasno ocijenjena kao fantastična.
Uz njih su posluženi lokalni sir i salame, a sve je pratila iscrpna priča o vinu, tlu, vinogradu…Kako bijela vina ovdje nisu u prvom planu i tek se dovršavaju prve berbe, počelo se s najprodavanijim vinom Il Valpo, aktualnom Valpolicellom 2024. Sa svojih 12,5 % alkohola, voćna i bobičasta, idealna je za sparivanje s jeguljom, masnijim ribama, raguom. Drugo vino bila je ozbiljnija Valpolicella Superiore Il Rientro, sa čak 14 % alkohola: voćno vino s ozbiljnijim završetkom. Ime je ovom vinu dao Malesani po nogometašima kakve je najviše volio, koji se puno kreću i pokreću akcije iz pozadine. Uz klasične sorte corvina, corvinone i rondinella, u ovo vino se za boju i tanine dodaje i 5 % sorte – croatina. Premda, kako kažu, nije u rodu sa sortom hrvatica, svima je bilo itekako drago. Kad je na red došao Amarone della Valpolicella 2019. s 16 % alkohola, koji je mirisao na šumu i krv, svi su se već opasno raspričali ne znajući da prava „bomba“ tek slijedi. Bio je to L’Aristide, Amarone iz 2018., koje su svi prepoznali kao „čudo od vina“ – snažno a mekano, voćno s mirisima tamnog voća. Sa savršeno uklopljenih 17 % alkohola vino je stameno, veliko. Bravo za enologe, rekla je i Iva Jardas iz Kutjeva, dok je Ribafish izjavio da ono spada u top 5 vina koje je kušao u životu. – Želimo ostati na onome što zemlja pruža a prije svega nas zanima sortnost i kvaliteta, rekao je Ernesto, dok je hrvatska svita prolazila kroz savršeno čiste podrume u kojima se uz amfore, bačve od inoksa i veliki broj novih francuskih hrastovih bačava bačvarije Tremaux, pažljivo čuva i arhiva.
Objasnio je kako talijanski zakon ne dopušta da vino na tržište izađe prije dvije godine odležavanja i pokazao moderno i prozračno uređeni salon na katu iz kojeg se izlazi na terasu s koje pogled puca na prekrasan okoliš. Tamo je i golema kada koja se ne koristi za kupanje nego se prigodom partyja napuni ledom i u njoj se hlade butelje. Tak’ se dela, rekli bi. A vi zapamtite, radost i uživanje = La Giuva!
Večera posljednjeg dana bila je neformalna i prijateljska, u povijesnom središtu Verone, u trattoriji Al Pompiere (Kod vatrogasca), tik uz glavni gradski trg. Živahna je bila atmosfera uz stotine uokvirenih fotki slavnih Talijana na zidovima, a ekipa je rezervirala stol tik uz golemu i živopisnu mesoreznicu na kojoj je operirao spretni mesorezač s visokom bijelom kapom. Iz nje su, pak, na radost svih, izlazili precizno narezani pršuti, mortadele, salame i salamine…
Na jelovniku, uz predivne suhomesnate delikatese, tjestenine s inćunima, s gljivama, kunićem ali i tripice koje je Ribafish kao sudac za fileke odobrio i visoko ocijenio. Cijene svega čak do 20 do 30 posto niže nego u Hrvatskoj. Pametnom dosta. I za kraj, treći dan, prije povratka kući, obilazak Verone.
Taj gradić od 225 tisuća stanovnika uistinu je biser sjeverne Italije a njegova Arena treća po veličini u nekadašnjem Rimskom Carstvu. Najčešće se uspoređuje s pulskom arenom a procjenjuje se da su napravljene u istom periodu, u ranom 1. Stoljeću. S vrha puca pogled na grad i premda do njega nije lako doći, isplati se. Druga popularna znamenitost Verone, je, naravno, Julijina kuća i balkon pod kojim je, navodno, ljubavno jecao Romeo, a premda nema dokaza da je neka obitelj Capuletti ikada posjedovala kuću u Via Capello, broj posjetitelja ovog dvorišta se godišnje mjeri u milijunima. Tu je i Julijina statua kojoj da biste imali sreće u ljubavi treba dodirnuti dojku, pa predviđamo da će ekipa koja to nije učinila zauvijek patiti u ljubavnim jadima. No, barem su se lijepo proveli. Nakon svega, ekipica se odmorila uz jednostavan ali jako fin koktel, Espresso Martini, s obećanjem da će doći ponovo. I veliku zahvalnost Talijansko-hrvatskoj gospodarskoj komori, grupaciji Oniverse, Kutjevu koje je svojom pobjedom omogućilo Ivi Jardas da putuje, Italiji što postoji te udruzi WOW/Žene i vino što dosljedno nagrađuje hrvatska vina i vinare. Grazie i arrivederci!
Sharing is caring!