Najnovije druženje članica udruge WOW/Žene i vino dogodilo se sredinom kolovoza u predivnom primorskom gradiću Vrbniku na otoku Krku. Njegove vinarije dodatni su bonus za svakog posjetitelja ovog povijesnog i prirodnog bisera a za vinske znalce i ljubitelje, vrijedi upravo obrnuto. Na 1. mjestu su vinarije i vinski podrumi, vinski hotelčić („Gospoja“, koju drži obitelj Toljanić), restoran „Nada“ koji drži obitelj Juranić koji također proizvode vino dok je lokal legendaran po pogledu za „milijun dolara“ – na crikveničko-vinodolsku rivijeru i velebitski kanal. Tu je i Kuća vina Ivan Katunar, zatim PZ Vrbnik, vinarija Šipun rasadničara i vinara Ivice Dobrinčića… Za one koji vole vino, to je svakako u prvome planu, a tek je onda na redu sve ostalo. Članice riječkog i istarskog ogranka udruge WOW/Žene i vino, u organizaciji „naturalizirane Puntarke“, predsjednice Sanje Muzaferije, sada su po drugi puta organizirano posjetile Vrbnik, a ukupno im je ovo bio četvrti posjet zlatnom otoku Krku. I svaki puta, jasno, druženje je bilo začinjeno divnim vinima vrbničkih vinara. Ovoga puta uputile su se u nedavno obnovljenu vinoteku i kušaonu Katunar Estate Winery na samom ulazu u Vrbnik, iz koje se pruža najljepši pogled na predivno i bogato Vrbničko polje.
Valja reći da Otok Krk ima tisućljetnu tradiciju u proizvodnji vina i pjenušaca a još je u antičkim vremenima, upravo je vino bilo jedan od glavnih proizvoda otoka kojeg su tada nastanjali Iliri Liburni. Šira regija prvu je slavu stekla zahvaljujući pucinskom vinu, za koje Plinije (I. st.) kaže: „Julija Augusta svojih 86 godina života Pucinskom vinu mogla je pripisati, jedino ovo i nijedno drugo ne okusivši. Raste u zaljevu Jadranskog mora na hridi brijega, kamo dopire morska struja, a prireduje se za mali broj amfora, i misli se da za lijekove nijedno drugo nije bolje.” Postoji i podatak da je prije filoksere (kraj 19. i početak 20. stoljeća) ovdje bilo ukupno 4.500 hektara vinograda, dok ih je danas oko 150. Tradiciju vinbogradarstva i vinarstva nastavljaju Hrvati o čemu svjedoče i listovi vinove loze na poznatoj Bašćanskoj ploči iz 11. stoljeća, koju su isklesali Benediktinci. U 18. stoljeću, poznati putopisac Alberto Fortis piše kako na otoku Krku „izvoze 20.000 barila vina godišnje, a smatra se da je vino iz bašćanske kotline najbolje“. Ako pretpostavimo da jedan baril ima 200 litara, to bi značilo da su Krčani tada izvozili impozantnih 4.000.000 (4 milijuna) litara vina godišnje, a vrlo vjerojatno su nešto i sami popili. Za usporedbu, danas se na cijelom otoku ne proizvede više od 1.500.000 (1 i pol milijun) litara. Među vinima otoka Krka, naravno, danas po popularnosti prednjači autohtona sorta žlahtina, premda se ovdje uzgajaju i mnoge druge sorte i proizvode odreda izvrsna vina. Žlahtina je sorta velikih bobica, deblje kožice i njećnih kiselina a njeno ime vuče korijen od riječi žlahten -– plemenit.
Katunar Estate Winery i Toni Katunar, predstavnik treće generacije ove vinarske obitelji, sa suprugom, kao domaćini WOW posjeta, bili su velikodušno, s mnogo ljubavi i radosti. A stiglo je 25 članica udruge i simpatizerki, a s njima i nekolicina muških simpatizera i pratitelja, kao i istarska vinarka Izabela Vitasović iz vinarije Teraboto, kao i egle katunar iz Kuće vina Ivan Katunar. Na početku je okupljene pozdravila Sanja Muzaferija i umjesto uvoda koji je, s obzirom na vrućine, trebao biti o tome treba li i smije li se u vino stavljati led, te o roséu (s obzirom da Muzaferija već 12 godina organizira PINK DAY Zagreb festival), bila je kratka. Naime, trebalo je štediti vrijeme – jer je nakon kušanja slijedilo specijalno iznenađenje.
Citirala je mislioca Eckharta Tollea koji je rekao da je mirisanje vina, u trenutku dok se još ne formira mišljenje i sud, najiskonskiji trenutak u kojem sve nakratko prestaje i čovjek se poistovjećuje samo sa svojim osjetilima i svojom percepcijom. Toni Katunar je relativno nedavno od oca Antona čvrsto u ruke preuzeo kormilo ove obiteljske vinarije, koja prema gruntovnim zapisima i jednoj od starijih otočnih vinskih arhiva, ima stoljetnu obiteljsku vinarsku tradiciju. Kao i cjelokupna vinarska proizvodnja ovog područja, sve do kraja 80-ih godina, i proizvodnja vina obitelji Katunar bila je usmjerena u lokalnu zadružnu vinariju, jer je zadrugarstvo do 1990. bilo jedini mogući način poslovanja. U devedesetima u općem procvatu vinarstva, Katunar vinarija ulaže u nove tehnologije, spaja tradicionalni otočki način vinogradarstva s novim praksama te među prvima uvodi kontroliranu hladnu fermentaciju; nabavlja nove barike od slavonskog hrasta i u to doba je jedina vinarija u Hrvatskoj koja koristi tankovsku, Charmat metodu proizvodnje pjenušaca. Nakon proizvodnje jedinog Hrvatskog biser-vina, okreću se sadnji novih nasada vinove loze na prestižnoj, staroj vinorodnoj poziciji Šupele Sveta Lucija u bašćanskoj kotlini, u Jurandvoru nadomak Baške.
Taj vinograd karakteriziraju idealni vinogradarski uvjeti – sam vinograd presjeca 45. paralela, što je poznata vinarska zemljopisna širina, na vapnenačkom obronku brda prekrivenom pjeskovitim nanosom nadmorske visine od 50 do 200 metara s nagibom koji varira od 5 – 30%. Idealna mu je orijentacija jug-jugoistok, a pogoduje i blizina mora i odlična provjetrenost, što dozvoljava ekološki uzgoj, s minimalnom potrebom prskanja i zaštitnih tretmana vinove loze. Bašćanska mikroklima svojim brojem sunčanih sati refleksijom sunca s velikih vapnenačkih površina, omogućuje natprosječnu insolaciju s netipično naprednom vegetacijom za područje Kvarnera. Tlo je mješavina je crvene zemlje pijeska i kamena, Ph zemlje je visok, česte su posolice nošene burom. Vinova loza je sađena na 30 hektara, visokom gustoćom a u vinogradu je više od 200.000 trsova. Od sorti tu su žlahtina (kao bijela), a od crnoga grožđa debejan, sansigot i kamenina (odreda, kao i žlahtina, autohtone lokalne sorte). Također, ovdje raste i autohtona hrvatska sorta plavac mali i to je njegova najsjevernija pozicija u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Ima i ponešto syraha, grenachea, merlota…Ostali vinogradi su u Vrbničkom polju. Premda su ovi vinogradi mješteni u depresiji, samo 1 km udaljenoj od mora i Velebitskog kanala, žlahtina se ovdje fantastično aklimatizirala. Ovdje se obrađuje oko 25.000 trsova, ponajprije žlahtina bijela, ali je tu i chardonnay. Tu je i podrum, i sama vinarija u kojoj se radi prerada grožđa, odvija se proizvodnja i odležavanje i buteljiranje vina a ovdje se odgodilo i druženje s WOW-icama.
Katunar Estate Winery svoju vinsku proizvodnju bazira na vlastitom grožđu, a iako za hrvatske prilike i kao otočna vinarija, ima znatne površine i kapacitete, u širim mjerilima, svakako spadaju u manje boutique vinarije. Katunar Estate Winery u svom portfoliu ima 4 pjenušca, mirnu žlahtinu koju radi na 4 različita načina i čak šest crnih etiketa, no okvirna tema ovoga puta bile su nove, moderne i – takozvane starinske, tradicionalne metode vinifikacije i razlika među njima.
A sve, vrućine radi, samo kroz bijela vina. Druženje s WOW-icama dodatno su začinili muški gosti Tonija Katunara, intendant HNK Osijek i ljubitelj vina Miroslav Čabraja (široj publici možda najpoznatiji po duhovitoj reklami za tele-operatera u kojoj glumi tatu koji da bi proveo kvalitetno vrijeme s kćerkom, postaje Instagram „influencer“), koji je šarmantno zabavljao gošće i njegov prijatelj, mađarski umjetnik János Nádasdi, oženjen Hrvaticom iz Vrbnika, koji je sve zadivio gotovo savršenim poznavanjem hrvatskog jezika, ali i vina. Kao piće dobrodošlice, pio se frizzante Maestral. To je novija etiketa ove vinarije, a riječ je o svježem, neopterećujućem, prirodnom pjenušavom biser vinu. Spraveljno je po Charmat metodi sekundarne fermentacije u inox tankovima a baza su mu žlahtina i chardonnay. Vino je pravo ljetno, osvježavajuće, lepršavo i nepretenciozno, s 10,5% alkohola i prevladavajućim citrusnim aromama. Nakon Maestrala, slijedio je Porin, prava perhjanica ovog podruma. Pjenušavo vino proizvedeno također po Charmat metodi a na bazi, naravno, žlahtine. Ovo je vino prošlo dulji proces i sadrži 11,5 % alkohola, punijeg je tijela i pravi je primjer kako se ova sorta fantastično snalazi kao baza zapjenušce. Postoje mišljenja da je bolja za pjenušava vina od sorte glera od koje se na sjeveru Italije (osobito Valdobbiadene i Franciacorta) proizvodi prosecco. Iduće vino bila je, pogađate, žlahtina.
Obvoga puta s drugog položaja po kojem je dobila i ime – Sveta Lucija a zbog kojeg, kao i malog uroda po trsu, alkoholnija (12,5%) jačih ekstrakat i intenzivnije aromatike. Ovdje, na gotovo kamenitom i „spaljenom“ tlu, raste grožđe koje daje puni potencijal sorte, punije tijelo i intenzivniji buke (bouquet). – Još 2016.na tržište smo stavili Festivum, naše prvo prirodno jantarno vino karakteristično po duljoj maceraciji i izbjegavanju upotrebe bilokakvih enoloških sredstava, uključujući selekcionirane kvasce. I u potpunosti bez dodnog sumpora.
Zapravo je to replika misnog vina koje su radili redovnici u crkvici Sv.Lucije prije 400 godina. Bio je to početak naših „starinskih“, a zapravo tradicionalnih vinifikacija – kaže Toni Katunar – ponosan na ovo ozbiljno „toplo“ vino nastalo od kasno brane žlahtine, izaraženog alkohola (15,2%) i intenzivnih aroma. Tko voli jantarna vina, jamčimo da će se zaljubiti u Festivum. I među WOW-icama je bilo potencijalnih poklonivca a čulo se i poneki uzdah „Ah“ i „Oh“, premda i mišljenja o tome kako se u ovakvom vinu nužno gubi sortnost i gotovo je nemoguće prepoznati radi li se ovdje doista o žlahtini. Doduše, netko tko češće pije takva vina može prepoznati tercijarne arome tipične za sortu. Unatoč svom neuobičajenom karakteru ovo je vino dobilo visokih 93 boda na Decanteru. Nakon njega, na red je došao Primus, vino koje vinificirano tradicionalnom vinifikacijo, – tzv. primarni pjenušac a ddans sve popularniji i poznatiji kao pet-nat ili petillant naturel. Ovdje sekundarna fermentacija nije odrađena ni u boci ni u tanku, nego je vino svoju pjenušavu osobnost dobilo (prvom / primarnom) fermentacojom zarobljenom u boci. (12,3%alkohola). Mnogim gošćama vino se jako svidjelo a neke su se prvi puta susrele s ovakvim stilom pjenušavoga vina. I na kraju, naravno, desert – tj. desertno vino, tj. prošek. Ne prosseco (lagano, pjenušavo vino) nego prošek – slatko vino (s većim ostatkom šećera)! Uskoro će, kaže Toni, promijeniti ime i nazvati se Pasito – koje se dobiav od kasno obranog grožđa koje se dodatno suši kako bi se koncentrirao slador te nakon fermentacije i odležavanja u drvenim bačvama dobilo premium desertno vino. Ovdje je aromatika zrela, kompleksna i intenzivna. WOW! Baš za WOW-ice. Naravno, uz vino, nešto se fino i pojelo – sve odreda domaće – sirevi, pršuti, namazi, sitne morske delicije…A onda je slijedilo i iznenađenje!
Svatko tko se barem jednom otisnuo dalje od brojnih krčkih plaža i istražio ovdašnje planinarske staze vjerojatno se susreo s – ovcama. WOW-icama se kod Tonija Katunara pridružila Jasminka Gršković, odgojiteljica djece ranog i predškolskog odgoja, čiji brand Blue Sheep njeguje zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji – a sve počinje od ovčije vune. Naime, Jasminka i njen suprug, agronom Josip, prije više od 20 godina su napustili Zagreb, doselili u Vrbnik, na Krk i danas zajedno sa svoje četvero djece vode OPG Tohoraj. – Miris friško izorane zemlje, soli, pokošene trave, ovaca, bure i juga u kosi daju osjećaj postojanja u svakom trenutku. – kaže Jasminka.
Proizvode ekstra djevičansko maslinovo ulje, ocat i nešto sira, ali tu je i brend Blue Sheep. U središtu oba njihova posla povezanost je s prirodom, autohtoni proizvodi, inovativnost i kreativnost. Svi proizvodi u sklopu Blue Sheep brenda se rade isključivo od vune. Tu su loptice na koje se kapne eterično ulje i – bez omekšivača – dobijemo mirisno rublje, a e skrati se vrijeme sušenja i tako štedi energij. Filcanjem vune se mogu napraviti antistres loptice, difuzori mirisa za auto… Metodom filcanja može se dobiti prekrasno cvijeće, privjesak za ključeve… Nakon što je Jasminka pokazala sistem, WOW-ice su prionule poslu i svaka je sebi napravila atraktivnu ogrlicu, a na poklon od učiteljice dobile su i privjesak za ključeve.
U svakom slučaju, WOW izlet u Vrbnik pokazao se kao pun pogodak, a gošće su uživale i u vinu i u hrani i u filcanju vune, kao i u odličnoj prezentaciji koju je vodio domaćin Toni Katunar. On kaže da će u vinariji nastojati i dalje raditi na kvaliteti vina i to potpunim okretanjem vlastitoj kontroliranoj proizvodnji grožda po ekološkim standardima, autohtonim sortama vinove loze i tradicionalnom vinogradarstvu. Sva je prilika da, ako sve bude kao do sada, kod njih u neće biti problema s nastavkom vinogradarske i vinske tradicije. A što se WOW-ica tiče, Toni je rekao da su kao domaćini uživali, da pozivaju na ponovni posjet i da se nadaju kako je i gošćama bilo jednako tako dobro kao njima.
Više na:
www.katunar.hr
https://opgtohoraj.com/proizvodi/wool-and-wine/
Sharing is caring!