Ove godine u travnju je Verona već 50. godinu zaredom bila domaćin najvećem vinskom sajmu talijanskih vina – Vinitaly. U svoj su jubilej Talijani ušli sa stilom (a kako drugačije 🙂 te uz «zlatnu intervenciju» u standardni Vinitaly logo. 1967. je, dakle, prvi puta održan event Italian Wine Days koji se smatra rodonačelnikom današnjeg Vinitalyja. Tijekom 50 godina, od običnog je vinskog showa Vinitaly prerastao u drugi najveći vinski sajam na svijetu, a uz osnovni, paralelno se održava i niz pratećih sajmova, festivala za proizvođače, događanja za javnost, B2B konferencija, edukacija, natjecanja i ocjenjivanja vina, sajma agro-opreme, sajam maslinovih ulja i delicija. Neki od najznačajnijih Vinitaly pod-brandova su: Opera Wine, ViniItnernational, Sol&AgriFood, Enolichtech, VinitalyBIO, ViViT, Vinitaly International Academy, wine2wine, Sol d’Oro, Vinitaly and the City, Vinitaly International Academy…
Svoj internacionalni karakter Vinitaly je stvorio još 1971., kad je vrata otvorio prvim međunarodnim B2B kupcima, da bi 7 godina kasnije ušli i proizvođači s inozemnih tržišta. Tu su mogućnost do sada najbolje iskoristili naši susjedi Slovenci, koji na Vinitalyju nastupaju zajednički na štandu koji efektno predstavlja vodeće proizvođače iz Goriških brda, a svoje mjesto već tradicionalno godinama imaju u paviljonu 6. Izložbeno mjesto je u upečatljivim narančastim bojama a može se kušati na desetke slovenskih etiketa. Nažalost, hrvatska prisutnost na Vinitalyju je gotovo neprimjetna. Konkretno – ove godine se predstavila samo jedna naša velika vinarija koja je nastupila samostalno, a u sklopu Sol&AgriFood-a je bilo prisutno i nekoliko proizvođača žestokih pića, ulja i delicija.
Frustrirajuće je što nešto slično nismo sposobni organizirati i mi u Hrvatskloj, a kad već nemamo festival koji bi privukao 150 tisuća B2B posjetitelja i to trećinu s velikih internacionalnih tržišta, zašto barem ne surfamo na talijanskom valu kao što to čine Sloevnci? Tužna istina je da je prisutnost na ovako velikim eventima često prevelik zalogaj za većinu domaćih vinarija jer se troškovi promocije na štandu srednje veličine na Vinitalyju penju i preko 30.000€. No, ne bi trebalo biti utopistički i idealistički zamisliti (i realizirati) zajedničke promocije tj. zajednički nastup hrvatskih vinarija, osobito ako se kvalitetno udruže u regionalne udruge koje bi osim prodajnih aktivnosti brinule i o kontroli kvalitete i standardu proizvodnje. Talijani koji su puno temperamentniji od nas, uspjeli su takvu suradnju uspješno ostvariti u niz regija i pod-regija. Kod nas je u tome najdalje otišla Istra, no ima još puno prostora za napredak, a postoje i sredstava iz EU fondova koje bi mogli povući u ove svrhe, koja nažalost ostaju neiskorištena. Možda bi nam uzor mogla biti siromašna Sardinija koja već godinama uspješno privlači sve više kupaca, ili Sicilija koja iz minorne regije polagano raste u snažnog međunarodnog igrača? Ukratko, ostaje dojam da ne zaostajemo u kvaliteti proizvoda nego u prodajnom i marketinškom pristupu većim internacionalnim tržištima.
No, priču ipak valja završiti na pozitivnoj noti: „talijanske WOW-ice“, Donne del Vino ove su godine dobile novu predsjednicu. U skoro 30 godina postojanja i sa 700 članica diljem Italije, regionalnim podružnicama i sestrinskim udrugama (poput Donne del Pisco); „talijanske WOW-ice“ su izuzetno aktivne. Nova predsjednica, Alessandra Boscaini, dolazi iz Veneta, a svoju predsjedničku značku dobila je upravo na eventu u sklopu Vinitalyja. Članice udruge Donne del Vino iz cijele Italije došle su podržati novu upravu a sve je završilo u ugodnom i raskošnom eno-gastronomskom ženskom druženju kojem je, kao predstavnica WOW Hrvatska, prisustvovala i potpisnica ovih redaka. 🙂
Martina Bek, WSET level 3
Sharing is caring!
