WOW – DOLINOM RIJEKE NERETVE DO VELIČANSTVENE KOMARNE, 17.11. – 19.11.2017.

24135531_1340497842744664_1812626367_n

Sredina mjeseca studenog od početka godine upisana je u kalendar svih članica udruge WOW – Women on wine, jer tada wowice, sada već tradicionalno, kreću na put u dolinu rijeke Neretve. I ovu treću godinu zaredom sudjelovale su u obilježavanju manifestacije „Dani jegulje“, koju organizira opuzenska udruga Maškadur na čelu s našom dragom wowicom Monikom Prović. Manifestacija nastoji istaknuti stoljetnu važnost jegulje u jelovnicima neretvanskog kraja kako bi se ova gastronomska delicija što više prepoznala kao jedan od „brendova“ Neretve u ruralnom turizmu. Osim što nam priča priču o jegulji, manifestacija svojim zabavnim i edukativnim programom u ovim zimskim mjesecima ponovno vraća živost u uspavane neretvanske gradove, čemu su svojom nazočnošću pridonijele i vesele wowice. Naravno da su gastronomsku priču o jegulji obogatile i sa posjetom odličnim vinarijama ovoga kraja, neretvanskoj vinariji Prović te vinarima sa vinogorja Komarne; vinariji Volarević, Terra Madre i Rizman.

No, krenimo redom, s prve postaje našeg puta, obiteljskog hotela Merlot u Opuzenu koji nam je bio baza za vrijeme boravka u Neretvi te vinarije u sklopu hotela, vlasništva obitelji Prović, majke Tereze i oca Branka, kćeri Monike i Ive te brata Vjekoslava. Provići su nas dočekali sa uvijek spremnim zagrljajima za sada već stare wow prijateljice i toplim stiskom ruke za sve one koji će tek po prvi puta upoznati čari Neretve. Srdačnost i trud ove obitelji da nam boravak učine što ljepšim je zasigurno jedan od razloga zašto im se opetovano vraćamo.

Nakon smještaja u hotelske sobe, članovi obitelji poveli su nas u obilazak vinskog podruma gdje smo uz razgovor imali priliku kušati svježa, još nebuteljirana vina iz berbe 2017; zlataricu, autohtonu sortu koju su Provići učinili novom vinskom zvijezdom prigodnog imena Livija (po rimskoj carici), sada već nadaleko poznati chardonnay s ušća Neretve te rose od syraha. Pri tom smo s potpunom uvjerenošću zaključili da će nas obitelj Prović i dogodine razveseliti odličnim vinima, jer iako mlada, sva vina dala su nam naslutiti željenu mineralnost, lepršavost te veliku izraženost aroma.

Poslije uživanja u podrumu koji je ove godine obogaćen mini etnografskim muzejom, udobno smo se smjestili u degustacijskom prostoru. Uz nekima već dobro poznatu priču o želji i upornosti oca Branka da na specifičnom, melioracijom isušenom, terroiru ušća Neretve uzgaja jednu od najpoznatijih bijelih sorta vina – chardonnay te da pri tom od iste dobije etiketu vrhunskog vina, još jednom smo se uvjerili da se u vinu, pa tako i u životu, upornost, vjera i vizija ipak na kraju isplate. Ustrajnost je rezultirala time da se chardonnay danas sadi i na jugu Hrvatske, a CH od Provića je jedan od najboljih hrvatskih vina te svjetski poznate sorte.

Nekada u počecima vino se proizvodilo samo za obitelj i prijatelje iz ljubavi i hobija pod geslom „vino se može piti i darivati, ali se ne smije prodavati“, no danas na sreću svi smo imali priliku uživati u vinima obitelji Prović. I to u zavodljivoj zlatarici Livija 2016, karakterističnom chardonnay CH 2016, „provansalskom“ Rose 2016 od syraha i merlota, „bordoškoj kupaži“ MC 2013 od sorti cabernet sauvignon i merlot.

Razgovor i uživanje u vinima nastavili smo za večerom u restoranu gdje smo imale priliku ponovno probati sjajno tradicionalno jelo od jegulje sa raštikom te novo, ugodno iznenađenje u obliku pikantnog brudeta od plavih rakova, došljaka koji su se nastanili u vodama Neretve, dok smo se za kraj zasladili tortom od mandarina i čokolade.

Sljedeći dan bio je rezerviran za posjet Opuzenu gdje smo na središnjem gradskom trgu u sklopu manifestacije Dani jegulje imale priliku uživati u jelima našeg poznatog kuhara Hrvoja Zirojevića, ekipe iz Pivčeve kale te Damira Šarića: brudetu od jegulje, rižotu od dimljene jegulje sa sladoledom od parmezana, friganoj jegulji na posteljici od rikole s majonezom od badema te torti i od mandarina i suhim kolačićima s dodatkom ružmarina slastičarke Lucije Tomašić. Sva smo ova jela udružili s vinima već spomenutih vinara ovoga kraja te vrgoračkim vinima vinarija Gašpar i Grmoja koje su također dale svoj doprinos manifestaciji. Nakon ovih primamljivih gastronomskih delicija, došao je red i na obrazovno-kulturni dio našeg izleta, posjet Arheološkom muzeju Narona, u mjestu Vid pokraj Metkovića. Muzej Narona prvi je i jedini muzej u Hrvatskoj izgrađen i nastao na nalazištu antičkih spomenika kulture, u ovom slučaju ostataka rimskog hrama – Augusteuma te 17 mramornih skulptura nadnaravne i naravne visine koji su restaurirani i položeni u muzeju na ostacima nekadašnjeg hrama.

S obzirom da se posjet ovom arhitektonski lijepom i vrlo zanimljivom muzeju odužio, već je počela padati noć kada nas je u svojoj novouređenoj vinariji, u kojoj su upravo wowice prilikom lanjskog posjeta imale čast biti prvi gosti, dočekao uvijek nasmiješeni Josip Volarević. Josip je najmlađi od četvero braće u vrijednoj obitelji Volarević koja se od 1980-ih godina bavi uzgojem bilja te danas posjeduje najveći rasadnik u Hrvatskoj. Srećom, obitelj se osim uzgojem bilja odlučila posvetiti i uzgoju vinove loze na strmoj padini vinogorja Komarne, lomljenjem teškog vapnenačkog kamena te stvaranjem plodne zemlje koja danas zauzvrat daje odlične autohtone plavce, pošipe, crljenke te neke svjetski poznati sorte vina.

Danas Komarna, najmlađe vinogorje u Hrvatskoj, površinom obuhvaća više od 82 ha sedam vinograda okupljenih u udrugu K-7 Komarna koje čine: vinogradi obitelji Volarević, Štimac (vinarija Rizman), E. Tolj (vinarija Saints Hills), OPG Deak, tvrtke Poljopromet (vinarija Terra Madre) te vinogradi dviju braniteljskih udruga.

Obitelj Volarević s ponosom priča o svom mladom vinogorju, ističući uvijek svoj slogan „Mi stvaramo tradiciju“. Upravo se on vjerno odražava u njihovim vinima koja su doživjela određene izmjene kroz godine i berbe, što nam pokazuje hrabrost, želju i strast za istraživanjem i stvaranjem vlasite tradicije, zasnovane na iskustvu, znanju i stručnosti. Tako je nekada „uljni i karakterni pošip“ zamijenio svježi, voćni, gotovo prozirni pošip iz berbe 2016, dok je Plavac mali Rose Syrtis kojeg se mnoge wowice, velike ljubiteljice crvenih vina rado prisjećaju, zamijenio privlačni rose La chic 2016, za čiju je upečatljivu etiketu iskorišten crtež poznatog svjetskog ilustratora Michelaina. Međutim, za neka vina ipak vrijedi ona stara poslovica „što starija to bolja“, a jedan od njih je zasigurno Gold edition Plavac mali Syrtis, berba 2013, pa nas ne čudi da je upravo on dobio nagradu na vinskom natjecanju u Beču ove godine. Izrazito moćnog tijela, izraženih alkohola, ali s određenom dozom mineralnosti koja ga razlikuje od susjednih plavaca pelješkog kraja, ovaj će nam plavac još dugo ostati slatka uspomena na nepcima.

Zadnjeg dana naše male avanture sporednim cestama zaputili smo se u posjet strateški položenoj vinariji obitelji Rizman. Vjerujte mi da nimalo ne pretjerujem kada kažem strateški položaj jer ustoličena na vrhu brda, podsjeća na nekadašnje utvrde pred čijim zidinama zastaje dah. Veličanstveni pogled s terase vinarije zaista je kolokvijalno rečeno „vrijedan milijun dolara“, jer pogled je to na prekrasan i divlji poluotok Pelješac i njegovu čudesnu vegetaciju, kristalno plavo more i otočiće koji se doimaju kao nečiji otisci na smirujuće mirnoj morskoj površini. Uz taj pogled pristale bi i na puno manje, međutim, vinarija Rizman nas je i ovaj put svojim vinima uvjerila u svoju već standardnu, iznimnu kvalitetu. Započeli smo sa finim, karakterističnim pošipom iz berbe 2016. koji nam je zaigrao nepce, nakon čega smo kušale zavodljivi rose Rusula 2016 od plavca malog te pošip Nonno koji par mjeseci sazrijeva u hrastovim bačvama što mu daje određenu ozbiljnost i elegantnost. Uz sjajne bruschette s tampanadom od crnih maslina, suhih rajčica i slanih inćuna poslužen je Tribidrag berba 2015 koji se radi isključivo od grožđa istoimene sorte s najjužnijih vinograda koji se spuštaju sve do mora. Tribidrag, pribidrag, kaštelanski crljenak, u svijetu poznat i kao zinfandel ili talijanski primitivo. Vjerujem da ste svi čuli priču o vinovoj lozi koja je obišla svijet i postala nadaleko poznata, da bi se naposljetku napokon vratila kući, tamo odakle je davno krenula. Obitelj Rizman prepoznala je potencijal i važnost tribidraga te ga je odlučila uvrstiti u svoju vinsku priču stvorivši jedno iznimno vino koje razoružava sva osjetila i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Poučene i ovim primjerom, samo se možemo nadati da će tribidrag kao sorta rasti te s vremenom zauzeti mjesto koje zaslužuje u vinarijama diljem lijepe naše.

Oprostivši se s dragim domaćinima vinarije Rizman, krenule smo prema južnije smještenoj, mladoj vinariji Terra Madre s čije smo terase također imale priliku uživati u prekrasnom pogledu na more i Pelješac u daljini. Dok smo prilikom lanjskog posjeta zatekli naše domaćine u izgradnji vinarije, ove nas je godine dočekao jako lijepo uređen prostor za degustaciju u kojem su nam uz ručak posluženi svježi i ugodni Pošip 2016, plavac mali Rose 2016 te Plavac mali 2015 koji je sazrijevao u hrastovim bačvama 11 mjeseci, a kojeg odlikuju svježe kiseline i mineralnost te naposljetku Plavac mali vintage 2012 koji je zrelo i ozbiljno vino s izraženim notama barriquea dobivenog sazrijevanjem u hrastu jednu i pol godinu.

Nakon kratkog obilaska podruma vinarije, morali smo se oprostiti s našim domaćinima uz najljepše želje za još uspješniju 2018. godinu te se otisnuti na put prema Splitu, Rijeci i Zagrebu. Natrag u naše svakodnevnice, prepuni domova, lijepih uspomena i trenutaka provedenih u zajedničkom druženju i veselju,  međusobno, i s našim vinarima koji su nam s vremenom postali prijatelji. Prijatelji čijim se uspjesima radujemo te koje uvijek i svugdje nastojimo promovirati, iako njima promocija nije potrebna, njihova kvaliteta i rad govore za njih. Ono što možemo zaključiti sa sigurnošću nakon ovih godina provedenih u Neretvi i Komarni, je činjenica da su uspjesi svih ovih vinarija: Prović, Volarević i Rizman, rezultat međusobnog rada, zajedništva i simbioze među svim članovima obitelji uključenima u proces stvaranja, sazrijevanja i na kraju distribucije vina. Složne obitelji temelj su na kojem počiva većina ovih vinarija. Ovom prigodom im zahvaljujemo što su nas još jednom podsjetile na važnost obitelji u životima sviju nas!

Vidimo se dogodine na istom mjestu!

 

Tekst: Andrea Gizdić

Photo: Adela Visković

 

Komentari su zatvoreni.