Dalmacija oduvijek uzgaja lozu pa je glavni grad Dalmacije – Split – posve zaslužio da upravo ovdje bude veliki festival vina. Na ovom su, Festivalu koji je je organiziran kao promenadno kušanje svoja vina izlagali vinari 60-takak vinarija s područja cijele Dalmacije, od Zadra do Konavala s vinima pripremljenem za puštanje na tržište neposredno prije ili nakon festivala. Ti su vinogradari, vinari i vinarije – neki veliki, neki mali a neki već zapisani u legendama. Sajam je održan u Hotelu Le Méridian Lav.
Aktivne splitske članice udruge WOW okupile su u hotelskoj sali i ovdje, uz vina, zapravo spremno krenule vinskim cestama konavoskih vinograda, dubrovačke regije, znamenitim stazama Pelješca, Komarne, opuzenskim, vrgoračkim i imotskim zemljama… Obišle su Omiš, kaštelanski zaljev, primoštenske terase i polja, šibensko zaleđe, Skradin, Bibinje, zadarsko zaleđe i Ravne kotare… Usidrile su se na otoku Braču, ali prošle i strminama i poljima Hvara, uživale u ljepotama Korčule, Visa i najudaljenijeg Lastova. Sva ta područja imaju veliku bioraznolikost i ogromno bogatstvo prirodnih ljepota. Pa tako, s obzirom na tlo, klimu, hidrološka i geološka svojstva, uspjevaju brojne vinske sorte, kako autohtone, tako i internacionalne. Zaista ih je teško sve nabrojiti, ali nađe se tu malvasije dubrovačke, maraštine, pošipa, grka, vugave, plavca, babića, syraha, merlota, kujundžuše, bogdanuše, debita, plavine, trnjaka, a čak se mogla kušati i jedna neobična palaruša s Visa i sjajna svrdlovina iz Podgradine u zaleđu Zadra. O toj su sorti i kako se od nje stvara konkretno rosé, lani mogli saznati posjetitelji radionice na 9.Pink Dayu Zagreb.
U okviru festivala održao se niz doista edukativnih radionica s vođenim kušanjem vina a voditelji su bili redom renomirani vinski eksperti. Sve teme radionica bile su vezane uz vina Dalmacije, da bi se posjetiteljima što bolje približila kvaliteta i potencijali ključnih dalmatinskih sorti. Bilo je tu vrlo zanimljivih naziva, kao i tema. Npr: „Dalmacija ispod radara – sorte koje zaslužuju više pažnje“, ili „Plavac mali u kupaži“, „Cvit razgovora – Zagora njeguje drugačije favorite“ , „Ključni položaji otoka Hvara“, „Perjanice Komarne“, „Bijela i crna Korčula“, „Skradin-Šibenik-Primošten osovina izvrsnosti“, „Pelješke ikone“, „Vinski preporod kaštelanskog zaljeva“, „Najvažniji položaji zadarskog područja“…I sama imena radionicu su privlačna a tek sadržaj…!
Tako su se na radionici „Cvit razgovora“ mogle upoznati sjajne kujundžuše iz više vinarija imotskog kraja, gdje kujundžuša isključivo i uspijeva. Na toj je radionici veliku pažnju privukao trnjak, a za desert kušala se divna kupaža Modro jezero. „Plavac mali u kupaži“ , također je bila izvrsna i vrlo edukativna radionica na kojoj se moglo naučiti da je cabernet najidealnija sorta za kupaže, jer je u vrhu aromatičnosti, dok mu nedostaje „mesnatost“, popunjenost i zrelost a odgovara mu drvo, dok je crni pinot prava šteta kupažirati. Dakle, ako je netko još sumnjao, vinari su umjetnici i u njima je uvijek neki nemir i želja za istraživanjem i spajanjem sorti.
Kušanje je otvorio blend kaštelanskog plavca i syraha, zatim se kušao blend plavca iz hvarskog polja s cabernetom, a onda i čudesna kupaža plavca i plavca: jedan iz pelješkog polja a drugi s padina, pa kaštelanski plavac spojen s cijelom rodbinom: crljenkom i dobričićem, a onda su se spojile dvije sorte od dva različita vinara – dingač i babić različitih godišta. Za kraj je bila impresivna kupaža starih loza plavca s južnih strmina i cabernet sauvignona sjevernih pozicija odležani u različitim vrstama bačava i kupažirani naknadno. Naravno, uslijedila je diskusija.
Ovoga puta o bačvama, koju je na sljedećoj radionici duhovito nastavio naš dragi kaštelanski vinar Matela, rekavši da ne postoji bačva s kojom nije probao raditi, i da poznaje drvo do zadnjeg “puntižela” te da smatra kako je bačva najveći mogući pijanac, jer za vrijeme dok se ne postigne harmonija drva i vina, zna popiti i do 40 litara i time izmamio široki osmijeh „doktorice za plavce“, Ane Mucalo koja je vodila radionicu „Vinski preporod kaštelanskog zaljeva“. Jako je zanimljiva tema o autohtonoj kaštelanskoj sorti crljenak (zinfandel), povratniku iz Amerike, ćaći plavca malog. Punoća i slast u vinima više izvođača milovala je nepce, a svaka „botilja“ imala stilski potpis vinogradara. Kaštelanska zemlja je debela, a crljenak voli da mu je mekano i tako dobrohotan daje vino za kojim žudiš.
Komarna – tako blizu Pelješcu a ipak tako različita – bila je uvodna rečenica radionice Manuele Plohl o tom najmlađem hrvatskom vinogorju stvorenom tek 2013.godine u carstvu divlje makije. Kušani su plavci i pošipi, šest od ukupno sedam vinarija, a pokazali su svu snagu dalmatinskog sunca ukroćenog u moćna a ipak elegantna vinska tijela. „Pelješke ikone“ je očekivano bila radionica za koju se tražilo proverbijalno mjesto više. I doista se mora reći da su, ako se dobro naprave, ti dingači i pelješki plavci uistinu posebni. Kušale su se butelje vrsnih proizvođača: elegantna vina, starija, mlađa, zelenih tanina, ona koja još trebaju malo pričekati punu formu, ali su i sada divna; i ne mora; rubinskih boja sve do tamno rubin crvene, božanstvenih mirisa, herbalnih nota, vina iz selekcije grožđa koja se prodaju samo u Muzeju vina, boca koje se ne otvaraju ispod deset godina starosti.
Na kraju, najvažniji zaključak WOW-ica (i svih) je bio da dingač ne smije izgubiti svoj identitet i da velika proizvodnja ruši njegov ugled. Zaštićeno područje Dingač treba biti i ostati prepoznatljivo!! Voditelji ove radionice, „naši“ Siniša (Koceić) i Alen (Gulan) iz Winebox-a, ljubiteljima vina su preporučili da svakako posjete Pelješac, šetnju Napoleonovim putem – povijesnom rutom od Stona do Ponikava – i usputni obilazak malih vinara. Uostalom, svrha vina i jest probuditi emociju, a u pelješkim konobama doživljaj je jedinstven.
N.P.
Sharing is caring!