Da su Splićanke zgodne i „šesne“, možda i najljepše u Hrvatskoj, (jedino to osporavaju Kaštelanke) opće je poznata činjenica. Isto se, bez lažne skromnosti, slobodno može reći i za žene splitskog kruga udruge Žene i vino – WOW (Women on Wine). Ali, nisu one samo zgodne, nego i sposobne, vrijedne i aktivne promotorice umjerene konzumacije vina i vinske scene.
Premda WOW udruga postoji i aktivno djeluje od kolovoza 2011. splitski je „đir“ s djelovanjem počeo 2014. a na čelu mu je nepokolebljiva građevinarka Adela Zujić Visković.
Važno je reći da se WOW bavi svim vinima – ne samo roséom, no svake godine u proljeće, oko Dana žena, ili malo kasnije, pod dirigentskom palicom pokretačice Sanje Muzaferije, u Zagrebu se održava jedan specifičan festival obojan isključivo ružičastom bojom: PINK DAY Zagreb, posvećen roséu a koji, uz lagana vina, ujedno slavi proljeće, optimizam i nježnu ženstvenu energiju – što sve u idejama itekako ima dodirnih točaka sa ženama. Ove godine, točnije 22. travnja, slavilo se u Laubi, Kući za ljude i umjetnost – velikih 10 godina festivala! U samom početku i same su WOWice bile uključene u organizaciju, ali tome već dulje nije tako, a posljednje dvije godine iza svega čvrsto stoje osnivačica i direktorica PD festivala Sanja Muzaferija i izvršna direktorica Zrinka Jelić Belinić. Ove su godine dokazale da mogu i znaju a znalci koji su dugo osporavali ružičasta vina, nisu na ovo više mogli reći ama baš ništa osim pohvala.
No, splitski ogranak udruge WOW, naravno, podržava rad svoje predsjednice, osobito kad je o vinu riječ, pa su kao najavu PINK DAYa Zagreb, i one, na svoj način, provele Dan u ružičastom. Dan uoči PINK DAY Zagreb festivala, Splićanke koje nisu uspjele otići u Zagreb, održale su svoje malo slavlje i obojale Trg Šperun u ružičasto.
Sudjelovale su vinarije: Grabovac iz Prološca, Imotski; Volarević i Rizman s Komarne; Deklić iz Vižinade; Matić iz Baškota i Negri iz Labina – vinarije koje su odreda poklonile prekrasna rosé vina WOW-icama – da bi proslavile šarmantni zagrebački događaj. WOW-ica Ivona Cokarić, ustupila je svoj prostor u restoranu Tinel i pripremila ukusne zalogaje koji su pratili vinsku degustaciju a iskusna sommelierka Kristina Jukić imala je zadatak vinima povezati ružičasti trokut Istre, Komarne i Imotske krajine.
Za uvod i dobrodošlicu potekao je pjenušac Grabovac-Rosé Brut, napravljen šampanjskom metodom vrenja u boci od internacionalnih sorti cabernet sauvignona, merlota, syraha i dvije divne autohtone sorte trnaka i vranca. Nježni miris dunje, ružičasta boja svjetlošću slomljena prema narančastoj, aroma tamnog voća, nevjerojatna kombinacija zrelosti i svježine okusa, milijuni sitnih mjehurića dugo su ludovali u čašama… Žene koje su se okupile na Šperunu gdje rastu murve i koštele fotografirale su se u režiji Adele Visković, ćakulale međusobno, uživale u režiji vinara i – bilo im je sjajno. Strani turisti, oduševljeni prizorom – vadili su mobitele u želji da naprave fotografiju te divne atmosfere pune pozitivne energije i lepršavosti. Okupljanje je trajalo i trajalo, ali Grabovac je sve to izdržao.
Napokon, kad su žene sjele na svoja mjesta, degustacija je krenula s mladim Deklićem, uglađenim roséom od istarskog terana, ružičaste boje, s blagim odsjajem crvene, izrazite svježine i aromatske kompleksnosti u kojoj dominira voćnost maline i šumske jagode s gorkastim finišem. Nakon Deklića se trebalo malo osnažiti, okrijepiti salatama i namazima od sira s tartufima, tapasima od lososa i tune, sirevima, pljukancima…
Nekoga bi možda začudio tako veliki skok: iz Imotskog u Vižinadu. Ali vino kao od šale prevaljuje i najveće udaljenosti. Ono spaja, lijepi sve zajedno, kao kad se stisne harmonika. Tako se s poluotoka Istre koji je od pamtivijeka vinorodno područje, s odličnom klimom, plodnom zemljom crvenicom i za vina vrlo važnom ugodnom nadmorskom visinom, skočilo u krš Komarne gdje je priča započela 2005.godine melioriranjem krša. Bilo je potrebno mnogo napornog rada, mehanizacije i resursa, da bi nastalo tlo pogodno za sadnju vinograda. I napokon je 2013. Komarna, zbog svojih posebnosti službeno priznata kao važno vinogorje. Kamenito tlo, visoke temperature tijekom ljeta, stalni dalmatinski vjetrovi, hladne noći, surova priroda i biološka raznolikost flore i faune stvaraju savršene uvjete da se grožđe razvija do svoje najbolje kvalitete.
Rosé „La Chic“ obitelji Volarević, od sorte plavac mali, oduševio je sve prisutne. Ne samo zbog simpatičnog naziva i sjajne etikete, na kojoj su se sve šik žene prepoznale, već zbog prekrasnog tijela i intenziteta ovog roséa ugodne krepkoće, vrlo svijetle i nježne ružičaste boje, ugodnog mirisa kojem treba koja minuta da se otvori. Nakon prvotne suzdržanosti izlaze herbalne note pa voćnost nara i šumske jagode. Odlično dozirane kiseline daju mu živost, a lijepi tanini na finišu pojačavaju konačni, zavodljivi dojam.
„Rusula“ vinarije Rizman također je osvojila srca i nepca. Tradicija vinogradarstva u obitelji Štimac datira s početka XX stoljeća. U čast djedu i pradjedu, prvom vinaru obitelji, naziv vinarije nosi njegov nadimak Rizman, a rusula je stari dalmatinski naziv za ružu. Radi se od najpoznatije crne regionalne sorte plavac mali s malim udjelom internacionalne crne sorte syrah (do 10%). Ugodni rosé crvenkaste boje i bogatog voćnog mirisa, mekanog, podatnog i sočnog okusa, umjerenih do blažih kiselina, s dodirom tanina na finišu koji daju kičmu i produljuju voćnost i trajanje. Prekrasno sočno i mekano vino koje je ove godine dobilo i novu prepoznatljivu etiketu. Komarna se te večeri pokazala kao najizdašniji izvor visokokvalitetnih roséa i najbolje ocjene su otišle u to vinogorje. A o dugogodišnjoj ljubavi vinara Komarne i WOWica ne treba posebno govoriti.
Na žalost, ostala dva roséa, Eros od Matića autohtone istarske sorte muškat ruža 80% i internacionalne sorte muškat žuti 20% i rosé Negri iz Labina poznatog zaljubljenika u maslinovo ulje Williama Negria, čuvara obiteljske tradicije maslinarstva duge čak 550 godina, zapela su u dostavi i nisu stigla na vrijeme. Ali ništa nije moglo pokvariti jedinstvenu atmosferu te večeri. To je samo značilo da imamo novi razlog za druženje. Spiritus movens splitskog WOW-a, Adela Visković, koja je zaslužna i odgovorna za izbor i nabavu vina, odmah se snašla te organizirala tombolu u dobrotvorne svrhe. Tko izvuče dobitni broj dobiva bocu vina iz asortimana vina koje se pilo ali i ono koje nije stiglo na vrijeme, ali se očekuje. Stvorila su se dva tabora, stol lijevi i stol desni, i nakon provedenih izbora pobijedili su – desničari. Igrom slučaja ili igrom sudbine, većina dobitnica je sjedila za desnim stolom. Bilo je tu puno „smija“ i zafrkancije. Gazdarica Ivona, za koju vrijedi pravilo da iz restorana Tinel nitko nikada nije izašao bez osmijeha na licu, odmah se snašla i gubitnicima dodijelila bon za popust na ručak. Tako su svi na kraju bili zadovoljni i otišli svojim kućama s nekim od poklona i, naravno, velikim osmjehom na licu.
Bila je to jedna prekrasna proljetna večer i proslava u ružičastom ozračju, Pink Dayu u čast!
Tekst i fotografije: Nada Piacun, Adela Visković
Sharing is caring!