Svoje prvo ovogodišnje zagrebačko druženje s vinom WOW-ice su uz pomoć Dijane Grgić, urednice časopisa VinumIn organizirale krajem veljače u Business Clubu5, u Sky Office Toweru. Ovoga puta gosti su došli iz Moslavine i to tri vinara, tri vinska mušketira: Tomislav Trdenić, vinarija Trdenić, Ivica Florijanović vinarija Florijanović i Sven Đozo, vinarija Lagena. Kako je i logično, događaj je ponajprije bio posvećen autohtonoj sorti Moslavine i Pokuplja, škrletu.
Prvo su se kušala mlada vina a kasnije i ona ozbiljnija od ove sorte a sve je bilo začinjeno fantastičnim pogledom na Zagreb. U posljednje vrijeme se o škrletu dosta piše, upravo zahvaljujući trudu koji su u revitalizaciju ove rijetke sorte uložili vinari iz moslavačke regije. Staro ime za škrlet je ovnek žuti pa ga neki vinari još uvijek kao takvo vole koristiti i isticati na etiketama. Zanimljivo je da ukupni nasadi škrleta imaju površinu manju od 100 ha (cca 74 ha) i da ga nema nigdje drugdje u Europi. Svakako je posljednjih godina osvajanje nekolicine Decanterovih medalja, dodatno moslavačkim škrletima priskrbilo status ozbiljnih vina. Odlika sorte je specifična, nježna aroma i izraženi bouquet. Vina su kristalne svjetložućkaste boje sa zelenkastim odsjajem a odlikuje ih nizak postotak alkohola i nešto više kiseline što ih čini osvježavajućim, pitkim i laganim.
Za početak su se kušali bazni mladi škrleti: Trdenić Škrlet 2021, Florijanović Škrlet Mons Claudius 2022 i Lagena Škrlet Iconic 2021 – međusobno pomalo stilski drugačiji, ali odreda odlični. Po reakcijama WOW-ica vidjelo se da su ovakva lagana vina, s relativno malo alkohola, finog balansa izraženih kiselina i ostatka šećera dobrodošla ne samo ljeti, nego da pašu i zimi, uz laganiju hranu poput bijele ribe, bijelog mesa, tjesenine ili tvrdih sireva. – U vinariji radimo brat i ja, pomaže nam otac, a sveukupno nas je šest zaposlenih. Obrađujemo 16 hektara vinograda i godišnje proizvedemo 100.000 litara vina. Prva sadnica nama najvažnije sorte, škrleta posađena je 1914. godine, a prenosila se generacijama do danas. Ovaj koji sam danas donio je još mlad, iz berbe 2022., ali već je strukturiran. Činjenica je da se u mom kraju iz godine u godinu proizvode sve ozbiljnija vina od ove sorte a vinogradi se proširuju.– uvodno je rekao Tomislav Trdenić točeći svoje vino s aromama breskve, jabuke, kruške i marelice. Njegova se vinarija nalazi pod obroncima Moslavačke gore, okružena vinogradima s pogledom koji seže do Parka prirode Lonjsko polje, s tradicijom vinogradarstvu i vinarstvu dugom gotovo više od jednog stoljeća a zanimljivo je da je Trdenićeva supruga, Mirela, upravo nedavno doktorirala na temu sorte škrlet na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, što pokazuje sasvim ozbiljan interes za sortu i njen potencijal.
Iduće vino predstavio je Ivica Florijanović. Vinarija i 5 hektara vinograda obitelji smjestili su se na središnjim obroncima Moslavačke gore s pogledom na Lonjsko polje, na 140-170 m nadmorske visine, isključivo južnih i jugoistočnih padina. Vinogradi su smješteni na nekoliko lokaliteta na relaciji grad Popovača – naselje Voloder, poznato kao lokalitet s najvećim nasadima škrleta u Moslavini i Voloderskim jesenima, tradicionalnoj manifestaciji koja se održava svake godine početkom rujna. – Ovaj škrlet je također svjež, iz berbe 2022. Trenutno obrađujemo 5 hektara vinograda, a od toga na 3 imamo zasađen škrlet, dok je ostalo graševina, frankovka i crni pinot. Pola nasada je relativno mlado (7-8 godina), dok s četrdeset godina starih nasada odvajamo jedan dio grožđa i radimo liniju Mons Claudius. Prošla je godina za škrlete bila izvrsna i zadovoljan sam s kvalitetom ovog mladog vina, a nadam se da će svoju kvalitetu pokazati i ona koja sam ostavio na odležavanju. Ove ćemo godine izaći na tržište i s tri pjenušca. Jedan, od sorte chardonnay, trenutno je pet godina na odležavanu, drugi je rosé i to od sorte frankovka, a treći od autohtone sorte moslavac. Etikete su u izradi i uskoro će boce ugledati svjetlo dana- objasnio je Ivica Florijanović dok su WOW-ice vrtile čaše i njuškale vino.
Nakon toga, na redu je bio Sven Đozo čija je vinarija Lagena najmlađa od triju, a entuzijastično ju je krajem 2000-ih godina pokrenuo bez ikakvog prethodnog vinogradarskog i vinarskog iskustva. Upornim radom i učenjem, a uz pomoć obitelji, Lagena je izrasla u ozbiljnu vinariju koja na natjecanjima osvaja visoke ocjene. Đozo se se predstavio ovako: – Moja se vinarija nalazi na najistočnijem dijelu Moslavačke gore, a vinogradi su na 250 metara nadmorske visine isključivo na južnim padinama. S vrha mojih vinograda vidi se Slavonija, a ispod njih, svega 600- 700 metara zračne linije teče rijeka Ilova koja je nekad bila granica između Moslavine i Slavonije. Tlo je ilovasto, po čemu je naše selo i dobilo ime, a ovdje su se u davna vremena proizvodili mali trbušasti vrčevi za vino s uskim i dugačkim vratom te ručicom sa strane – lagene. Po njima sam i nazvao vinariju jer se smatra da je lagena, koja se koristila još u 4. stoljeću prije Krista i u staroj Grčkoj, bila preteča današnjem dekanteru. Ne tako davno arheolozi su na jednom od svojih iskopina pronašli dosta keramičkih predmeta iz tog razdoblja: bilo je tu amfora, ali i – lagena. Đozo je WOW-icama je predstavio također mladi škrlet iz prošlogodišnje berbe. Njegova vinarija proizvodi šest varijanti škrleta, mirnih i pjenušavih, a budući da Svenov istraživački duh ne miruje, prije pet godina odlučio je svoj škrlet spustiti dvadeset metara ispod površine mora gdje odležava 9 mjeseci.
Nakon svježih škrleta, vinari su prezentirali nešto ozbiljnije verzije i pokazali nam da škrlet ima potencijal za kratka i srednja odležavanja. Sven Đozo je iz svoje Lagene donio još i vino Oca, želeći pokazati što se sve može napraviti od sorte škrlet. Radi se o limitiranoj seriji berbe 2020.(sve su boce numerirane) koji je dio vremena odležavao u bačvama .Zanimljivo vino, specifičnog cvjetnog mirisa i bijelih voćnih nota na nepcu. Vrlo je užitno i iznimno svježe obzirom na odležavanje u bačvi.- Berba je 2020., a grožđe smo brali s najboljih položaja na kojima smo osigurali minimalne prinose po trsu. Vino je macerirano 6 sati, potom je 120 dana ležalo na vlastitim talozima. Nakon toga smo ga prebacili u barrique bačvu od 25 litara. Bačva je od akacije koja raste u šumama u našem vlasništvu i pretpostavljamo da je stara preko 70 godina. Ovo je kompleksno vino i punio sam ga u u magnum bocu jer je po volumenu najbliža našoj lageni koja se proizvodila od 1,4 do 1,6 litara. Nazvao sam ga Oca, prema staroj mjernoj jedinici za volumen koja je iznosila 1450 ml, upravo toliko koliki volumen ima magnum boca – objasnio je Sven Đozo oduševljenim WOW-icama.
Florijanović je, pak, iz svoje vinarije donio još i – Mons Claudius, što je staro ime za Moslavačku goru, pa je ovdje lijepo iskorišteno i kao vinska etiketa.Vino nježne svijetlo žute boje, izraženog čistog mirisa, lepršavo, s livadno-cvjetnim a kasnije i aromama bijelog voća, ponajprije kruške i marelice pa sve do orašastih mirisa uz dodatak klinčića. Lagana kremoznost, nešto viši alkoholi i zamjetan duži okus u ustima daju ovom vinu ozbiljnost i pokazuju potencijal sorte. Dobar primjer kako škrlet nije sinonim samo za mlada vina. – Ovaj Škrlet je iz berbe 2021., i osvojilo je zlatnu medalju u Zelini na izložbi vina. Sadrži 5-6 grama šećera i lijepu kiselinu koja nije prevelika a ipak prikriva taj šećer, tako da je vino slasno i pitko, nije suho a niti slatkasto. Negdje je na granici, zato je posebno kazao je Ivica Florijanović, koji je na kušanje donio i svoju frankovku koja je otmjeno prekinula kušanje niza bijelih vina a on je najavio i skori izlazak 3 pjenušca od autohtonih moslavačkih sorti.
Kao iznenađenje večeri, kušao se Trdenićev Traminac 2020 (Gewürztraminer Private collection)– Osim oko Iloka, traminac raste i u Moslavini, ali ovdje daje potpuno drukčije vino. Naime, naše ilovasto tlo zadržava vlagu i loza ima veliku lisnu masu koja zaštićuje grozd, pa sunčane zrake teško dolaze do njega. Kad je grozd u hladu, ne stvaraju se veliki šećeri. Tako moslavački traminac ima aromatiku, miriše na bijele i žute ruže, ali je polusuho vino s više svježine i mnogo je laganije od slavonskog, pa ga je teško nazvati desertnim vinom. Dobro ohlađeno može se bez problema pijuckati cijeli dan i uz mnoga jela – kazao je Trdenić. Transparentne je i prozračne svijetlo žute boje, uz dominaciju žute ruže, uz značajnu svježinu. Sortna prepoznatljivost, izražena aromatika, odličan balans slatkoće i kiselina čine ovaj traminac užitnim i laganim za sljubljivanje. Svakako valja reći da Moslavina i ove divne vinarije nisu nimalo daleko. U vinariji Trdenić su WOW-ice već gostovale, a vinarije Lagena Svena Đoze i vinarija Florijanović svakako su u planu za obilazak i kušanje u podrumima.. Vinari su rekli: – Mi smo svega pedesetak kilometara od Zagreba i pozivamo vas da dođete na kušanje vina, kušate naše specijalitete i s nama provedete predivan dan ili vikend. Uostalom, nalazimo se nedaleko Parka prirode Lonjsko polje a moći ćete kušati i vertikale naših škrleta! – Vrijeme je, dakle, da se u skoro vrijeme WOW-ice zapute u Moslavinu!
S.B., M.K., S.M.
Fotografije Mario Draušnik
Sharing is caring!