Splitska sekcija udruge WOW se sredinom studenoga 2018.otputila na jedan od svojih najdražih tradicionalnih vinskih i gastronomskih izleta. Već četvrti puta su krenule na opuzenske „Dane jegulje“ u Opuzenu, ovaj puta ispraćene suncem – kako i priliči dalmatinskom WOW ogranku. Put je protekao začas i – dok nisu ni trepnule već su se obrele u zagrljaju nasmiješenih članova obitelji Prović u hotelu „Merlot“. Na brzinu su ostavile „bagalje“, sve već znaju i svi ih znaju – pa je osjećaj da su „doma“ još jači. Prva postaja vinskog „hodočašća“ vodi u vinariju Zadro u Domanovićima u susjednoj Bosni i Hercegovini. WOW-ice je dočekala nas je enologinja Zdravka Palameta koja je ljubazno i s velikom voljom objasnila načine proizvodnje vina i pjenušca u vinariji koja je preuzela dio kapaciteta nekadašnjeg čuvenog HEPOK-a. Posebno zanimljivo bilo je saznati o proizvodnji jedinog bosansko-hercegovačkog pjenušca od čiste žilavke, a brojke i kapaciteti te naizgled male vinarijesu impresivni: proizvede se 1,500,000 l vina godišnje, a u samo jednom satu može se napuniti 1,600 boca. Uslijedilo je obavezno fotkanje pored ogromnih pupitresa i dvjema bačvama zavidnog kapaciteta od 16,230 l starih 20 godina. Gotovo „pobožno“, WOW-ice su pratile izlaganje enologinje o tehnologiji proizvodnje, o baznom vinu koje se flašira uz dodatak šećera i kvasca, te kako nakon stavljanja krunskog čepa kreće druga fermentacija, oslobađa se CO2 i proces autolize tijekom koje se razvijaju te nepcu tako ugodne kvaščane, briošaste, maslačne arome. Još mjesec-dva plesa na pupitresu, te nakon „svega“ dvije godine dovršava se proces kojim dobijemo brut pjenušac Domano, jedini takav na ovim prostorima. Vina Zadro nose nekoliko Decanterovih medalja, što je za svaku pohvalu. Platinom Decantera se iz godine u godinu ovjenčavaju njihova Blatina i Žilavka, što govori o postojanosti kvalitete vina iz vinarije u kojoj uspjeh nije nikakva slučajnost i sreća, nego rezultat iznimnog truda i znanja. Žilavka Zadro se posebno ističe među ostalim žilavkama toga po neobično visokom ekstraktu suhe tvari (24 g/l) što je uobičajeno za crna, a ne za bijela vina. Njihova kupaža blatine, merlota i caberneta pod imenom Rondo okitila se Decanterovom broncom, a Zadro Cabernet Sauvignon srebrom. WOW-ice cijene takve dragulje lokalne proizvodnje, pa su se bez mnogo oklijevanja opskrbile buteljama za predstojeće blagdane i to po posebnim cijenama. Vrijedno je spomenuti da je u sklopu vinarije sagradjena kušaonica koja je izvana izgledom nalik na tradicionalnu hercegovačku gradnju, a iznutra je vrlo udoban, moderni interijer pun svjetlosti s pogledom na obližnje zelenilo u koju se može smjestiti 80-tak osoba. Enologinja je pravila društvo gošćama koje su počastili hercegovačkim delicijama: pršutom, sirom i još vrućim pogačama i prezentirala jedno po jedno vino. Pjenušac Domano je pobrao ovacije svih prisutnih, a mnogima se jako dopala i blatina. Raznježio ih je Zadro rose, jer su ružičasta vina posebno draga WOW-icama koje već osam godina uspješno rade na popularizaciji proizvodnje ružičastih vina. Kraći odmor osnažio je WOW-ice da se spuste u već poznat im podrum obiteljske vinarije Prović i saznaju što je ondje novo. Razvoj njihovog vina LivijaWOW-ice prate i podržavaju od početka, a to je vino autohtone sorte zlatarica. Ovo krasno, lagano bijelo vino ima izražene cvjetno-voćne note, osvježavajuće je i rado se pije u raznim prilikama. Razveselilo je i vino Teuta, rose iz 2017., koj je ove godine pobijedilo na natjecanju koje WOW-ice organiziraju svake godine u okviru akcije Što žene žele. U kategoriji rosea, pobijedial je upravo Teuta – kupaža od 80% syraha i 20% merlota sa zamjetnim začinsko-voćnim notama svježe maline i trešanja. Tijekom Božića na mnogim stolovima WOW-ice će uz blagdanske specijalitete poslužiti uspješnice vinarije Prović, njihovu kupažu MC i cijenjeni Chardonnay sur lie. O Chardonnayu smo su ekstenzivno pisale i WOW-ice i svi vinski novinari i spominjali ga kao jednog od najboljih hrvatskih chradonnaya, osobito kad je riječ o jugu Hrvatske te o odvažnosti Branka Provića da tu sortu dovede u dolinu Neretve i bude prvi koji ju je ovdje posadio. No, i kupaža MC zaslužuje pozornost jer je vrlo tražena, što zbog vrlo ugodnog karaktera i mogućnosti kombiniranja uz široku raspon jela, što zbog odličnog mjera cijene i kvalitete. Ovaj MC iz berbe 2018. je mlado vino koje pokazuje veliku zrelost za svoju dob, a sad je tek u drvu i valja se još malo strpiti da dođe na stolove. Ove godine je bila izvrsna berba te se sprema još jedan velikan ove male, obiteljske vinarije – Modrič, crno vino koje se radi samo u godinama kada je berba izuzetna. Za oko godinu i pol do dvije moći će se uživati u njemu jer je dosadašnje godište rasprodano. Već sad se vidi da je dobro složen, uskoro će se u njega dodati i merlot od prosušenih bobica iz ovogodišnje berbe, a kad vinski čarobnjak Branko Prović završi s njime – dogodit će se čarobni napitak u vinskoj butelji. Kruna posjeta Opuzenu svečana je večera u restoranu hotela „Merlot“, posvećena lokalnom specijalitetu, daru Neretve: jegulji. Između nekoliko slijedova oduševio je rižoto s dimljenom jeguljom, dimljenim mušulama i kozicama. Salata sa šipkom i mladim kozjim sirom bila je osvježavajući uvod, a glavno jelo je služeno između rasplesanih stolova koje je na noge digla živa glazba sastava Larus iz Ploča. Uz zalogaj torte Neretvanski dragulj i zadnje taktove svirača, WOW-ice su se povukle na zasluženi počinak jer je noćnih sati ostalo malo, a dobrih vina za kušat idući dan puno. Sunčano jutro odvelo je grupicu put Počitelja, povijesnog gradića u dolini rijeke Neretve na putu prema Mostaru. Sahat-kula kao vidikovac nad dolinom je neke odvukao na sam vrh, a neke su ostale uživati na suncu malenog trga ispred lokalne džamije u sjeni višestoljetnog zimzelena. Pogled na orijentalne kupole medrese i hamama pripremio ih je za posjet Mostaru i čuvenom mostu nad Neretvom. Je li njegov graditelj Mimar Hajrudin bio svjestan koju će slavu most steći od godine gradnje 1566. naovamo? Je li znao koliko će popularan biti za skakače koje hrabrost skakanja nije napustila ni s padom temperature zraka i vode u studenom? Skok u hladnu vodu Neretve i pljesak oduševljene publike turista skupljenih sa svih strana svijeta potjerali su WOW-ice na jednu tursku i baklavu. Nije bilo vremena za više jer ih je čekao još obilazak podruma vinarije Čitluk. Odlučile su se za posjet vinogradima Konjusi usred kojih je prigodno smješten dio te vinarije. Kao najveća vinarija na cijelom tom području uz strateškog partnera Hercegovina vino, tamo se nudi izbor najboljeg od autohtonih sorti što gotovo 400 hektara njihovih vinograda može ponuditi. Poznati su po Kamenom vinu koje nastaje od grožđa koje raste u Kamenom vinogradu gdje je ljudska ruka i tvrda volja iz kamene pustinje gdje gotovo da i nema tla nego sami kamen (70% supstrata je vapnenac) stvorila plodnu oazu. Autohtona sorta žilavka ima korijen dubok i do 20-tak metara koji prolazi kroz kamen i zemlju dok ne si ne nađe vodu. Kakvo je ime i kakvo je vino, takav je i karakter tih ljudi. Uporni i jaki. A takva je bila i prezenterica Minja koja je sve zadivila ne samo količinom podataka koje je sipala iz rukava nego i neobičnim poslovnim iskustvom. Impresionirala je znanjem kineskog jer se kao mlada odvažila biti predstavnik vinarije i uspješni prodavač na kineskom tržištu koje tek formira svoj ukus u vinima, te razvija svoj kupovni potencijal. Objasnila je da je Kameno vino prepoznato kao brand diljem Europe, posebno u Njemačkoj te su na njega u vinariji osobito ponosni. Kameno vino s citrusnim notama grejpa i voćnošću breskve vinogradarke i zelene jabuke je svakako posebno no perjanica vinarije Čitluk je blatina koja je također autohtona sorta dok je vranac udomaćena sorta, te baš one daju sirovinu za najbolja vina te vinarije. Istaknuta je Blatina iz 2016. kao i grand cru verzija iz 2011. djelo enologa prof. dr. Prusine s visokih 14,5% alkohola. Komentirajući dojmove oko kušanih butelja, WOW-ice su prešle u restoran „Romanca“, poznat u tom kraju i kao izletište i kao mjesto za proslave. Odlučile su ostati na ručku pa odmah isprobati kako se čaša Blatina slaže s tanjurom teletine ispod peke. Brzinska kava uz ćakule i već su se morale oprostiti s WOW-icom Monikom Prović, domaćicom u Opuzenu i neretvanskom kraju. Uz zahvalu za gostoprimstvo i obećanje za nove pohode jegulji dogodine, vratile su se u Split. Uz nekoliko novih uspomena i nekoliko finih boca, kako se WOWicama i pristoji.Vesele blagdane i puno lipih vina u novoj 2019. Svima želi WOW Split.
Dorotea Pećanić
Sharing is caring!
