Ako se krećete vinskim svijetom, a još niste upoznali Jadranku i Borisa Lešića, supružnike koji stoje iza etikete AGRIS vina, vrijeme je da to učinite. Ako ne vjerujete u izreku da vino nije posao, nego ljubav, zbog Jadranke i Borisa ćete povjerovati. Ako mislite da za bavljenje vinom morate imati dugogodišnju obiteljsku tradiciju i vinograde unazad barem tri koljena, priča o Agrisu pokazat će vam da tamo gdje ima volje ima i načina.
Ovo su samo neke od stvari koje su mi prolazile kroz glavu nakon izvrsne prezentacije Agris vina upriličene za članice udruge WOW i nekoliko predstavnika medija prošli tjedan u restoranu Rougemarin City čiji je chef Marin Medak posebno za ovu priliku “skrojio” i poseban menu. Inače, bilo je to ujedno i prvo službeno predstavljanje Agrisovog škrleta 2107. u Zagrebu, a Jadranka Lešić je bila osobito zadovoljna jer je i predstavljanje njihovih prvih etiketa, Graševine i Malvazije, zakođer prvi puta bilo u društvu s WOW, udrugom čija je i sama članica.
Već nakon prvih nekoliko gutljaja, Agrisov škrlet 2017., zahvaljujući niskim alkoholima, izraženim kiselinama i mineralnosti te blagim i osvježavajućim aromama, izazvao je među pristunima, a to su većinom bile dame, divljenje. Činmi se da mu ne gine status kultnog ljetnog vina. Taj potencijal potvrdilo je odlično spajanje ovog vina s ljetnim okusima koje je zamislio chef Rougemarina Marin Medak čije povrtne i riblje kreacije su također izmamile mnogo WOW uzdaha.
Inače, Škrlet 2017. je nova etiketa u vinariji Agris no to ne bi bila neki važan podatak – da Agris nije po svemu atipična vinarija, atipičnih vinara. Dakle, supružnici Boris i Jadranka Lešić dolaze iz drugih branši: on PR-ovac, ona profesorica kemije, a prije tri godine, točnije 2015., odlučili su onako ih hobija, pa onda i iz ljubavi, možda malo i zbog druženja, a općenito zbog radosti života – pokrenuti vlastitu proizvodnju vina. To što nemaju svoje vinograde nisu doživjeli kao prepreku. Dogovorili su se s vinogradarima na pozicijama koje su odabrali da od njih otkupe grožđe i u Rakitju podigli mali moderni pogon u kojem su ga počeli prerađivati. Već prve godine odatle je izašlo 5000 l vina što je bilo poprilično ambiciozno za jedan hobi. Ambiciozna je za hobi bila i kvaliteta vina, a kad su počele stizati nagrade, bilo je očito da to više nije samo hobi.
S WOW društvom u Rougemarinu podijelili su sreću, uzbuđenje, pa pomalo i nevjericu dvjema najnovijim priznanjima koja su osvojili prije tri tjedna u Londonu. Agris Graševina 2016. s položaja Venje nagrađena je ni manje ni više nego brončanom medaljom na IWCU i Decanteru. Naravno da nije mogla izostati s našeg događanja, a Rougemarin city ju je među prvima prepoznao i uvrstio na svoju vinsku kartu. Ovo hit vino posluženo je uz hit jelo večeri – gavune pržene s limunom i komoračem uz salsu od tomatillosa. Za mnoge je ovaj spoj bio vrhunac ljetnog okusa pa bi ga valjalo još koji put ponovit na ljetnoj terasi navečer, uz more.
Na kraju još jedan idealni ljetni par: svježa malvazija s položaja Santa Lucia i jagode u čokoladi s coulisom od paprene mente. Ta malvazija bila je nježna, mekanog dodira, cvjetnih nota, sortno prepoznatljiva, a opet tajanstvena na neki svoji način koji je odavao da iza svega stoji jedna ženska ruka. To je ruka Jadranke Lešić, profesorice kemije koja je nedavno napustila svoj posao u školi i s ponosom priznala da je postala vinarka. Saznali smo da je pravi vinski izazovi tek čekaju jer su Lešići pokraj Samobora kupili 2000 četvornih metara zemljišta na kojem planiraju sagraditi malu boutique vinariju odakle će dolaziti i neki crnjaci, pjenušci, odležana vina…S obzirom na entuzijazam i ljubav Jadranke i Borisa prema vinu, koja je zarazna pa su je prenijeli i na svoje dvije kćerke koje im u svemu svesrdno pomažu, nema sumnje da ćemo se uz Agris vina družiti još dugo. Ovo je, očigledno, tek početak njihove priče o uspjehu. Postoji samo jedno nepisano pravilo kojeg se u Agrisu moraju pridržavati, a to je da im ljubav ne preraste u pravi posao. E pa dragi Boris i Jadranka, sviđa nam se kako razmišljate.
Jelena Bulum
Fotografije: Julio Frangen
Sharing is caring!
