Jesensko vrijeme berbe i dozrijevanja mladih vina, splitske WOW-ice su iskoristile za posjet Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, njima najbližoj znanstvenoj i stručnoj ustanovi od koje mnogi u to doba traže savjet i stručnu pomoć. Nisu samo vina predmet zanimanja WOW-ica, već i sve ono što je uz njih vezano na vinskom putu od vinograda do podruma. Vinogradarstvo i vinarstvo jedno bez drugog ne mogu, a upravo je Institut mjesto koje objedinjuje obe grane, educira mlade vinare i provodi istraživanja u svrhu zaštite, očuvanja i unaprjeđenja vinove loze, posebice autohtonih vinskih sorti ovog podneblja. Zatosa su zanimanjem posjetile Institut gdje ih je dočekala znanstvena novakinja, „friška“ doktorica znanosti, Ana Mucalo, ponosna članica udruge. Na početku, prije obilaska, Ana je ukratko ispričala dugogodišnju bogatu povijest Instituta. Osnovan je u vrijeme „dramatičnih“ vinogradarskih mijena krajem 19. stoljeća, u trenucima kad je čitava Dalmacija bila jedan veliki nepregledni vinograd. Površine pod vinogradima u to doba dosezale su i do vrtoglavih 90 000 ha, a broj sorti koji se uzgajao u Dalmaciji iznosio je čak 400. Čuveni ampelograf tog doba Stjepan Bulić, u svom kapitalnom djelu „Dalmatinska ampelografija“ detaljno je opisao 200 mahom autohtonih sorti.
U vinogradarskom smislu 19. stoljeće u Europi obilježeno je brojnim problemima i bolestima kao što su peronospora, pepelnica i filoksera koja je napadala korijen vinove loze uzrokujući brzo propadanje trsova. Vinogradima europskih velesila filoksera se proširila poput požara pa je Europa sve više uvozila crna vina iz Dalmacije do koje filoksera još nije prodrla a u Francuskoj su se koristila za spravljanje poznatih bordoških kupaža! Bilo je to zlatno doba dalmatinskog vinogradarstva, gradili su se suhozidi, skupljala svaka šačica zemlje i u nju se sadila vinova loza. Zanimljivo je da je prije stotinjak godina čak osam desetina splitskog polja bilo pod vinogradima. Međutim, krajem 19. stoljeća filoksera stiže i u Dalmaciju, vinogradi propadaju, dalmatinski težaci su suočeni s propašću i spas traže izvan granica, pretežno u zemljama Novog Svijeta. U tim dramatičnim trenucima, 1. srpnja 1894. dekretom Ministarstva poljoprivrede u Beču osnovana je Carsko-kraljevska kemično gospodarstvena postaja čime su stvoreni temelji današnjeg Instituta. Prvi djelatnici Instituta bili su putujući učitelji koji su uz predavanja i tečajeve dijelili korijenjake vinove loze s ciljem obnove vinograda. Upravo zaslugom ove ustanove u kratkom su razdoblju od 1905. do 1910. godine obnovljeni vinogradi diljem Dalmacije. Brojne sorte plemenite europske vinove loze sačuvale su se nacijepljivanjem na američku podlogu otpornu na filokseru. Dalmacija je i danas je renomirana vinska regija o čemu svjedoče i brojne nagrade naših vinara na respektabilnim vinskim natjecanjima. Sve veću pažnju osvajaju vina autohtonih sorti plavca malog, tribidraga, babića, pošipa, grka, maraštine, debita, kujundžuše, zlatarice i trnjaka. A Institut vjerno čuva i stare, zaboravljene dalmatinske sorte vinove loze koje čekaju nekog zaljubljenika u tradiciju spremnog za stvaranje nove vinske priče.,.
Wowice se Institutu uvijek sa zadovoljstvom vraćaju pa su tako i ovog puta. uživale u šetnji nasadima, razgledavanju eksperimentalne vinarije i degustaciji odabranih vina napravljenih upravo na Institutu, predavanju o načinima proizvodnje crnog i bijelog vina te najčešćim pogreškama koje se pri tom znaju dogoditi. Čule su o optimalnom vremenu berbe, kiselinama, šećerima, alkoholima, fermentaciji, fenolima, taninima, cvjetnim i voćnim aromama, ali i o mirisu pokvarenih jaja, zapaljenih šibica…Zaključak se nametao: proizvodnja visokokvalitetnih vina je istodobno znanost, tehnologija i umjetnost – ali i čarolija. Uz zadnje zrake sunca oprostile su se od Instituta smještenog u opuštajućoj zelenoj oazi na kraju grada s pogledom na more i otoke, ali uz obećanje da će doći ponovno.
Tekst: Adela Gizdić
Foto: Adela Visković
Sharing is caring!