Još izdaleka, prilazeći s mirnijeg, ljepšeg dijela splitske Rive u Varoš, čula sam veseli žamor poznatih glasova. Odmah sam se razveselila – jer bila je to zapravo najbolja najava prvog susreta splitskih WOW-ica nakon ljetne stanke. Sastanak i druženje bili su zakazani za četvrtak, 18. rujna na broju 1 te ulice. Upravo se ovdje nalazi vinski bar MoNIKa’s, WOW-ice Monike Prović. Monika je visoko vinski obrazovana a dolazi iz ugledene vinarske, vinogradarske, hotelijerske i ugostiteljske obitelji Prović iz Opuzena. Tijekom sad već tradicionalnih odlazaka u Opuzen na Dane jegulje svakog studenog te prijateljevanja s cijelom obitelji Prović – uvjerila sam se da vjerojatno nema boljeg mjesta za vinsko kušanje i druženje – od njenog novog splitskog bara. Već samo ime bara MoNIKa’s, spretna kombinacija malih i velikih slova i imena odaje lijepu ljubavnu priču, ali i poslovno partnerstvo mladih vlasnika, Monike i – njenog dragog Nikole. Monika je WOW-ice dočekala zdravicom a u čast ponovnog susreta s prijateljicama, prigodno je otvoren pjenušac. Bio je to Griffin rosé plešivičkog vinara Krešimira Ivančića – a upravo je ružičasto WOW boja na mnogo načina. U ružičastoj čaši dobrodošlice spojilo se ono što WOW radi već više od sedam godina: promovira dobra vina, vinare i osobito vinarke, umjereno uživanje u vinu, razdraganost koje ova plemenita tekućina omogućuje ali i općenito ružičasta vina kroz svoj festival Pink Day te daje podršku ružičastoj vrpci u borbi protiv raka dojke. Posljednje, ali ne najmanje važno – ružičasto uvijek nepogrešivo raznježi sve žene, posebno kad je u čaši. Svježina pjenušca Griffin bila je idealna za toplu, još uvijek ljetnu večer a ujedno odaje položaje vinograda obitelji Ivančić gdje su dozrelile bobe portugisca. Nešto jače ružičaste boje ovo je vino mirisalo na maline, trešnje i jagode i ispreplitalo se čaši pjenušavog užitka. Portugizac brzo vrije i razvija aromu pa je metoda hladne maceracije koju primjenjuje Ivančić podarila vinu elegantnu kompoziciju. Pri točenju idućeg vina, Monika je prezentirala Coravin sustav za točenje vina na čaše bez da se iz boce izvadi čep. Aparat ima udarnu iglu (tanju li deblju) kojom se probuši pluteni čep te u bocu upuhuje plin argon koji je inertan i time siguran za hranu. Kako je teži od zraka vino se lako istoči u čašu a rupica probijena u plutu se kroz kratko vrijeme zatvori pa je tako i peta čaša iz iste boce jednako svježa kao i ona prva. Na ovaj je način natočen Bolfanov Sauvignon blanc uz male zalogaje finih dalmatinskih specijaliteta. Sauvignon je uvijek hit kod WOW-ica zbog svojeg predivnog mirisa i pitkosti ali je i pravi izbor za sve početnike na putu vinskih priča i užitaka. A onda je na red došlo najveće iznenadjenje večeri, oranž vino Oya Noya obitelji Sladić. Premda svi nisu ljubitelji narančastih vina koja „traže“ ozbiljnu hranu i razvijano nepce, kušanje po Monikinoj preporuci se nikad ne odbija. Na nosu miris ugodan, pomalo likerski, a onda prvi gutljaj. Ljepota u tekućem obliku! Grožđe sorte debit macerirano tjedan dana, a onda odležavano u bačvi dalo je najdublji ton žute koja samo što nije prešla u narančastu. Asocijacija su suncokretova polja u cvatu, a u čaši zlaćani sjaj. Orašaste note, dašak brandyja, likera miješaju se u rapsodiju koja kao da je opjevana u samom nazivu vina. Uz zalogaj žutog sira i malo džema od smokve ili naranče, možda koju suhu smokvu, ovaj oranž debit bio je zvijezda večeri. Oya Noya je na tragu tradicionalnog načina pravljenja vina kada odležavanjem na dropu vino dokraja oksidira. Može se reći da je to retro stil a ugledni profesor i vinski stručnjak Edi Maletić za takva vina kaže da su „užitna“, što je zapravo izraz kojim vinoznalci stručno kažu da ta vina “zovu na još”. I na kraju, kakva bi to večer bila da u večernju Monikinu priču nije bio ukljkučen i jedan fini „crnjak”. Bio je to istarski biser Punta Greca iza kojeg također stoji jedna WOW-ica, Ivana Ini Perišić. Riječ je o Medeinom merlotu, ovog puta iz daleke 2013. Mirišljavi, ugodni merlot u ovoj je izvedbi slankast i mineralan jer raste na položajima obalnih vinograda kojima jugo nanosi obilje soli u morskoj prašini do te mjere da ako ne padne kiša sol čak može uništiti berbu. Oslobođen od teških tanina dalmatinskih plavaca koji znaju teško pasti, ovaj je živahan izbor za kraj bio izvrstan zahvaljujući svojoj svježni ali i visokim alkoholima na što su ukazivale vinske suze koje su se slijevale po oblini čaše. Ipak, tipične merlotske „slatkoće“ razveselile su kušačice kao karamele djecu. Kažu da ima baršunastu teksturu, a duboki ton tamne gotovo ljubičaste boje vina opravdava tu poredbu. Nepce je bilo više nego zadovoljno ovakvim 4. stavkom Monikine vinske fantazije za WOW-ice. The best for last, right? Kratka šetnja po “najlipjem gradu na svitu” razbistrila je glavu za kraj i učvrstila dojmove. MoNIKa’s bar bar zove na još i to čim prije.
Dorotea Pečarić
Sharing is caring!
