…piva klapa ispo’ volta”, glasi stih poznate Oliverove pjesme koju pjevaju već mnoge generacije, a koja istoga časa asocira na otok Šoltu i njegovu blizinu Splitu. I dok Oliverova dama s ponistre (prozora) samo gleda na Šoltu, splitske su se WoW-ice u svoj novi “wow” doživljaj 9. Lipnja otisnule trajektom prema otoku koji je zbog svoje blizine povijesno uvijek bio blisko vezan uz grad Split. Šolta je čak i administrativno pripadalaSplitu sve do 1993. godine. No, čim stupite na otok, jasno je da ovo nipošto nije uzavreli Split – a gradsku vrevu, užurbanost, galamu i šarenilo turista zamijenjuje zelena oaza, mir, otočka autentičnost i onaj dašak starog Mediterana koji sve više blijedi. Za razliku od susjednih, poznatijih otoka, Šolta se sporo mijenja i još odolijeva vremenu pa su WoW-ice s tek nekoliko rijetkih turista toga dana bile najprimjetnije “furešte” na otoku. Premda su na Šoltu krenule prvenstveno tragom vinske priče, nisu željele zaobići ni druge dvije važne priče o brandovima ovog otoka, ulju i medu. Svaku od njih ispričali su ponaosob, na svoj jedinstven način – sjajni domaćini. Jutarnja avantura započela je u Grohotama kod pčelara Gorana Tvrdića. Mudri se domaćin prethodno upoznao s pojmom WoW (a tko nije!? :D) pa je i prezentaciju započeo pričom o povezanosti vinogradarstva i pčelarstva, pričom o pčeli, oprašivanju, nektaru i vinovoj lozi. Obitelj Tvrdić bavi se pčelarstvom kroz čak četiri naraštaja a svojim prezentacijama i predavanjima uspješno šire priču o pčelama, njihovoj ulozi u prirodi i važnosti za cijeli svijet, ističući kako su pčele mnogo više od meda i ostalih proizvoda koji se mogu naći na policama njihovog OPG-a. WoW-ice su naučile da u košnici postoji uvijek samo jedna matica, a ostalo su radilice i trutovi, da su pčele izrazito stroga i funkcionalna zajednica, da 70% cvijeća koje vidimo u prirodi oprašuju upravo pčele, da za 1 kg meda 20.000 pčela obiđe 2.000.000 cvjetova i pri tom preleti 50.000 km. Wow! A onda je uslijedilo zavirivanje kroz staklo u pravu košnicu i kušanje pčelinjih proizvoda: meda, cvjetnog praha, propolisa uz izvrstan morski sir koji je posebno za gošće pripremila domaćica Nataša. Uporen WoW-ice su uspjele doći do recepta, ali uz obećanje da po more moraju doći na Šoltu. Nastavak šoltanske WoW priče vodio je kroz stari dio naselja Grohote i njegove uske kamene uličice sve do mjesta gdje je čekao prijevoz do iduće postaje puta, do Vicka Kaštelanca smještenog u Gornjem Selu.
Vinar je doček ukrasio zdravicom s domaćim likerima, među kojima je bio čak i jedan od crnih maslina, čija je autorica njegova simpatična supruga. Prije degustacije vina, uživalo se u vinskoj priči otoka Šolte koja započinje i završava s autohtonom šoltanskom sortom koja ima svoje mjesto u hrvatskoj vinskoj povijesti. Riječ je o dobričiću – koji je, kao što je poznato, jedan od roditelja plavca malog, uz puno poznatiji crljenak, pribidrag ili tribidrag – u sviejtu poznat kao Zinfandel. O njemu su WoW-ice već učile prošle zime na degustaciji i predavanju dr.sc. Gorana Zdunića čije se ime i ovom prigodom često spominjalo, budući je upravo on pomogao revitalizaciju ove vinske sorte. Zinfandelovo porijeklo Amerikanci su na čelu s Carol Meredith došli potražiti u Hrvatsku još davne 1998.g. Prilikom tog posjeta Hrvatskoj, i oni su posjetili Šoltu zajedno s profesorima s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, međutim, na njoj nisu našli dugo traženi crljenak (iako su uzeli uzorak jedne od starih loza upravo u vinogradu Vicka Kaštelanca, za koju se kasnije ispostavilo da ipak nije crljenak), ali su zato pronašli drugog roditelja plavca malog – dobričića što ih je učvrstilo u razmišljanju da je upravo Hrvatska mjesto gdje trebaju tražiti sortu koja se toliko proslavila u Americi.
Za sortu dobričić znalo se čuti da je to samo “pitur”, vino koje daje boju u kupažama s drugim vinima, međutim da sorta pojedinačno ne može dati vrhunska vina. Prije donošenja zaključaka, WoW-ice su upravo prilikom posjeta Šolti željele degustirati različita vina napravljena od ove sorte. Tako su se kod Kaštelanca kušanju pridružili i drugi šoltanski vinari, Tomislav Purtić – Marinac i Vicko Burica. Uz bogato predjelo s vlastitog gospodarstva (tapenadu od crnih i zelenih maslina, marinirane masline, sir, inćune te dvije vrste ekstra djevičanskog maslinovog ulja) posluženi su Rose i Maraština berba 2017.g., od kojih se sve posebno dojmila svježina i profinjenost maraštine te naposljetku “mladi” dobričić Domnius, berba 2017.g., sve u režiji Vicka Kaštelanca. Uz glavno jelo, sjajnu teleću i janjeću peku, uživalo se u Dobričiću Marinac berba 2016.g. Tomislava Purtića i Dobričić Burica berba 2015.g. te naposljetku u odležanom dobričiću od starijih loza našeg domaćina – “Dobričić Vila Superior” 2016.godine. Ugodno iznenađene na kraju su WoW-ice jednoglasno zaključile da je ova sorta kod različitih vinara i godišta dala potpuno različita vina. Neka vina su okusom i mirisom izrazito podsjećala na plavac mali, vina su bila različito izraženih tanina kojima ova sorta bogato obiluje te različitih boja od tamnocrvene, rubin boje sve do tamnoljubičaste nijanse zbog koje je sorta i dobila ime “pitur”. Svakako se može sa sigurnošću zaključiti je da je dobričić zanimljiva crna sorta Dalmacije, posebno uzevši u obzir njenu ulogu u priči o slavnom Zinfandelu. Prošle godine je i struka prepoznala potencijal sorte te je prvi put dobričić, i to upravo onaj domaćina Kaštelanca dobio oznaku vrhunskog vina. – U budućnosti se nadamo još uspješnijoj revitalizaciji ove sorte, podizanju novih nasada i stvaranju novih, vrhunskih vinskih etiketa od sorte dobričić – rekao je Kaštelanac a složili su se i ostali vinari. Za kraj puta ostao je još posjet najpoznatijoj uljari Olyintia na otoku koja je ime dobila po starogrčkoj riječi za otok Šoltu.
U ovoj se suvremenoj uljari, osim prerade maslina koje donose otočani, proizvode i maslinova ulja s potpisom uljare od sorti masline levantinke ili kako je zovu Šoltanke i sorte oblice te posebna aromatizirana maslinova ulja. Domaćin je ovoga puta bio Frane Kaštelanac koji je objasnio proces prerade maslina i dobivanja ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Bilo je mnogo pitanja o načinu prerade maslina i novih saznanja o prednostima suvremene prozvodnje maslinovog ulja i masnih kiselina koje ulja mora sadržavati da bi moglo dobiti naziv ekstra djevičansko. Potom je slijedila degustacija ulja Olyntia, običnog ali i aromatiziranih ulja s okusima grejpa, chilli-a, češnjaka, bosiljka, ružmarina, timijana, koromača i naranče. Ovdje se o ukusima nije dalo raspravljati, svatko je izabrao svog favorita. Za kraj puta bio je predviđen Rogač gdje je ostalo još malo vremena za kratku šetnju prije polaska trajekta za Split. Pune doživljaja i utisaka gledajući s trajekta na otok u sutonu i mirno more koje ga oplahuje, WoW-ice su u sebi poželjele šolatnskim vianrima mnogo uspjeha a jednoglasno su prilagodile onu poznatu staru dalmatinsku izreku kletvu u – “Dopala nas ponovno Šolta!”
Tekst: Andrea Gizdić
Foto: Adela Visković
Sharing is caring!
