Svjež, razigran i veseo – pjenušac je uvijek dobar za početak dana! Baš tako je i započeo WOW izlet u Bizeljsko: posjetom podrumu ISTENIČ, koji je slavan po pjenušcu. Tradicija je to koja traje od 1968. godine kad je lansirano prvih stotinu boca, preko snažnih 90-tih kad se kupnjom novih vinograda povećala proizvodnja sve do današnjih dana – i ukupnog kapaciteta podruma od impresivnih 2000 hektolitara od kojih je 97% upravo pjenušavih vina. U podrumu Istenič, u zaoseoku Bizeljskog, Staroj Vasi, pričalo se o nastanku pjenušavih vina tradicionalnom metodom. Najviše je ovdje bijelih sorti (chardonnay, bijeli pinot, sivi pinot, žuti plavec), ali je u pjenušavim vinima nezaobilazan i – crni pinot. Na kušanju je bilo ponuđeno 5 pjenušaca: No.1, Barbara, Miha, Michelle i Prestige.
Većini WOW-ica najzanimljiviji je bio Prestige 2011, extra brut (chardonnay i crni pinot) intenzivnih aroma citrusa i tropskog voća, visoke svježine, dugotrajan, baš – šampanjski J Nakon kušanja uslijedio je ručak u slavnoj gostilni Šekoranja, koja je obilnošću porcija opravdala tradiciju i od mnogih izmamila obećanje „vidimo se opet“. A onda opet na put, pokret prema vinariji slovenske WOW-ice Zale Šekoranje – vinariji Graben. S ocem vinogradarom i vinarom, koji je s farmaceutskom i menadžerskom biografijom u jednom trenutku odlučio kupiti brežuljak i posvetiti se lozi – što bi drugo Zala mogla zavoljeti, ako ne – vinograd i vino?
Prije dvadesetak godina, Janez Šekoranja se iz poduzetničkih „bacio“ u vinogradarske vode, a vina su mu se ubrzo našla na vinskim kartama uglednih svjetskih restorana i to u najvišem cjenovnom razredu. Najradije prima goste na svom posjedu Graben, u Brezovici, pa je tako i Zala svoje hrvatske prijateljice dočekala na vrhu svog prirodnog vinorodnog amfiteatra okrenutog prema zapadu, sa zadnjim zrakama siječanjskog sunca. Uz takav ambijent i takvo gostoprimstvo, doživljaj je bio – kraljevski.
Vinograd je okružen šumom hrastova i kestena, a na dnu amfiteatra je jezero – ribnjak u kojemu se uzgajaju šarani, linjaci, amuri… Ima tu i slatkovodnih rakova koji dokazuju da je loza u dobrom stanju, jer žive samo u čistoj vodi. I urod gljiva je dobar jer zahvaljujući obilju pijeska, uvijek ima dovoljno vlage. Prava atrakcija na posjedu Graben su repnice: rovovi iskopani u kvarcnom pijesku koji su nekad davno služili kao hladnjaci ili skladišta, a sada su podrumi. Kod Grabena su tri vodoravne repnice: gornja za temperiranje vina, srednja za degustaciju, a donja za čuvanje vina. Četvrta ih sve povezuje da zrak nesmetano kruži. Degustacija vina u podrumu Graben mogla bi trajati danima jer imaju 5 položaja, 45 sorti i 200-tinjak vinskih etiketa. Ipak, za svoje WOW-ice Zala je napravila osobni odabir. Za početak dva zanimljiva žuta plav(e)ca, 2013. i 2007., put od mlađahne voćnosti do punije i zrelije arome.
Jedan poseban Neubeurger 2013., austrijska sorta, a u Sloveniji registrirana jedino kod Graben vina i napokon, sivi pinot 2007., 2010., 2013., tradicija bizeljskoga kraja: macerirani, bez dodatka sumpora, bakrene boje i voćno-cvjetnih mirisa. Lijepi i elegantni pinot crni 2014., frankovka 2008., te čak tri pjenušca našla su se na dugustacijskom stolu: Tjašina penina 2010 (brut , chardonnay, izborna berba); Tjašina penina (90%žuti plavec, 10%žuti muškat, izborna berba) te još jednom uzdah „WOW“kod crvenog pjenušca 2013., od sorte gamay koji je doista oduševio – sve! Uz sva vina kušali su se kravlji sirevi od nepasteriziranog mlijeka sirarstva Kranjec koji su adekvatno pratili poslužena vina. Zala Šekoranja voli, živi i istražuje vino. Najveći su joj izazov (rijetke) sorte koje je ne oduševe „na prvu“, ali onda u njima otkrije neke nove svjetove i začini ih ženskim pogledom, dodirom, okusom, mirisom. Zato je na putu i jedan novi sauvignon iz podruma Graben, o kojem više – najesen.
Sharing is caring!
