Ova je jesen za WOW-ice vruća, i to ne samo temperaturno – nego i zbog učestalosti zanimljivih vinskih događanja i izleta. Jedan od njih, mali ali iznimno sladak, after-work WOW izletić realiziran u četvrtak, 5. studenog, pretvorio se u pravu gozbu, predivno kušanje i – početak jednog divnog prijateljstva. Ljiljana Vinković je organizirala posjetu jednom, ali vrijednom vinaru jaskanskog kraja, točnije – vinariji Barundić u Krašiću a pomogla je Sanja Muzaferija, osiguravši spoinzorski porijevoz u fantastičnom automobilu, Peugeotu 2008. Premda se izletu odazvalo malo WOW-ica, one koje su došle pogodile su u sridu i bile su super zainteresirane i vesele, osobito zato što su se neke već susrele s pjenušcem Barun koji je djelo Josipa Barundića, a koji je na 47. Izložbi vina kontinentalne Hrvatske u Zelini osvojio titulu „Najboljeg pjenušavog vina kontinentalne Hrvatske“. Domaćini večeri, mladi i vrijedni Josip i Mara Barundić podršku su imali u Josipovoj majci koja je specijalno za ovu prigodu doputovala iz Francuske, točnije iz Nice gdje živi, a gdje se rodio i do 11.godine i živio i Josip – ili kako su ga tamo zvali José Stephan.
No, premda su roditelji ostvarili odličan život i akrijeru u Francuskoj, Josipa je kući vuklo domoljublje i – ljubav prema vinogradu. Odlučio se vratiti u Krašić na djedovinu, jer je kod djeda i bake koji su se bavili uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina, provodio nezaboravna ljeta upravo pomažući djedu u vinogradu i podrumu. Prvo mu se nije dalo i radije je gledao ili grao nogometne utakmice, a onda je vinograd prerastao prvo u hobi, a potom se ljubav, polako i spontano pretvorila u ozbiljan interes za grožđe i vino.
– Svega toga ipak ne bi bilo da me u nakani ozbiljno nije podržala supruga Mara – priznaje Josip a obitelj Barundić danas posjeduje 3 hektara vinograda u kojem, baš kao i u podrumu radi čitava obitelj. Pomažu i najmlađi članovi: dva sina i kćerkica koja najviše voli lijepiti etikete. I, prema priznanju svih – radi to – majstorski.
Što se tiče sorata i vina, Barundići proizvode graševinu, manzzoni bijeli i poseban muškat žuti. Prije dvije godine odlučili su se okušati u proizvodnji pjenušca, što se pokazalo dobrom odlukom i sada su sigurni da će krenuti upravo tim, pjenušavim putem. Nismo znali od čega se konkretno radi rose pjenušac, a od čega bijeli pjenušac. Barundići su nam dali odgovor: Rose se isključivo radi od sorte pinot noir, a bijeli od sorte manzzoni bijeli.
WOW-ice su dočekali divno, domaćinski i toplo – i – naravno, s pićem dobrodošlice, pjenušcem: ružičastim i bijelim. Kasnije su imale prilike kušati sve što Josip Barundić proizvodi, uključujući i mlada vina, iz inox bačvi, da vide, pomiriše i osjete kakva su vina dok su još u procesu razvoja. Josip je objasnio gošćama, kojima se pridružila i prestavnica Peugeota, Jasmina Pecotić, kako u svom procesu vinifikacije izbjegava sumpor, odnosno „želi vino naučiti da odrasta uz što manje pomoći“, usporedivši taj postupak s onim kada se djetetu u razdoblju odrastanja, da bi bilo zdravije, daje što manje šećera i čokolade. O gurmanskim delicijama koje su priredile supruga Mare i Josipova majka Marija, teško je govoriti, jer to je trebalo kušati. Ipak, domaća kokica i domaće patke iz vlastitog uzgoja („jer nijedne druge Joži nisu dovoljno dobre“- kako kaže njegova supruga) domaći mlinci, nakon kojih je slijedio tipični provansalski kolač od jabuka – tarte aux pommes – pita od jabuka, oduševili su sve redom. Domaće je uvijek domaće, a još kad je u kombinaciji s puno profinjenog francuskoga šarma, upravo je neodoljivo. Valja stoga reći – merci beaucoup i – nikako ne zbogom, nego au revoir, tj. – sasvim sigurno: doviđenja!
Lj.V.
Sharing is caring!
