Da je Španjolska apsolutna svjetska vinska velesila znaju svi, pa čak i oni koji nisu vinski znalci. A da je tome uistinu tako pokazala je već treći puta u Zagrebu, u suorganizaciji Španjolskog Veleposlanstva (ured za gospodarstvo i trgovinu) i Instituta ICEX. Nedavno se, naime, održala izvrsna radionica, zapravo dvije – svojevrsni master classevi – pod znalačkim vodstvom Saša Špiranca na posljednjem katu zagrebačkog hotela Westin. Te se rane večeri ondje okupilo mnogo vinoljubaca, znalaca i trgovaca; sommeliera i proizvođača vina koji su odreda uživali u vinu, upoznavali nove etikete i nakraju se družili uz iznenađujuće dobar švedski stol koji su potpisali kuhari hotela. Kako ova vinski prebogata i velika zemlja s brojnim i raznovrsnim vinskim regijama može ponuditi uistinu mnogo, moglo se probati čak šesnaest vina a koliko god željeli uvijek što više i snažnije promovirati hrvatsku vinsku proizvodnju, valja znati da se ovdje radi o vinskoj velesili. U Španjolskoj se grožđe uzgaja na više od milijun hektara i prerađuje u tisućama vinarija od kojih neke proizvode godišnje tek nekoliko tisuća litara, dok su druge velike grupacije s produkcijom od nekoliko milijuna boca. Većina je vinarija privatnih, obiteljskih a dok su neke osnovane prije nekoliko godina, druge bilježe dugu tradiciju. Vino se ovdje proizvodi još od 600. godine prije Krista a upravo Španjolska ima najveće područje posađeno vinogardima na svijetu a neka od najpoznatijih španjolskih vina njeguju se tradicionalnim solera sustavom koji je izmišljen upravo u Španjolskoj. Ovdje se, također, već više od stotinu godina radi i pjenušavo vino, cava, i to tradicionalnom metodom sekundarnog vrenja u boci. Prisutne su bile vinarije Bodegas Yllera, Senorio de Rubios, Bodegas Yuntero, Viticultores de Barros, Grandes Vinos y Vinedos, Pago Calzadilla, Bodegas Avelino Vegas, Bodegas Arzuaga, Bodegas Felix Callejo, Grupo Principe de Viana, Florentino de Lecanda, Baigorri, Finca Valpiedra i Bodegas Faustino. Cijene vina su više nego razumne pa se na radionici moglo kušati vino koje stoji svega 3,20 eura (Epilogo, 2015) i sasvim je solidno, do najskupljeg koje stoji 18 eura (Perfume de Sonsiera, 2013) . Iako su crna vina zaštitni znak Španjolske, njihove su bijele sorte – kao npr. Verdejo – vrlo zanimljiva. Valja znati da su od 12 svjetski najčešće uzgajanih sorti, njih čak šest – španjolske. To su Airen, Garnacha, Carinena, Monastrell, Bobal i – naravno – Tempranillo, kojeg lokalno zovu tinta fino. Vinske se regije poprilično razlikuju po tlu, klimi, sortama, a mnogima je najdraža sorta upravo autohtoni Tempranillo. Riječ je o sorti crnog grožđa koja daje odlična vina u mnogim španjolskim regijama, pa tako i u najvećoj šapnjolskoj regiji La Mancha sa čak 22 tisuće vinograda i 300 vinarija, no najviše ga je ipak u Rioji. Poznavatelji Rioje zaklinju se u njenu ljepotu, a oni koji vole vino – u Tempranillo. Tlo je ovdje škrto, suho, mahom kameno ili šljunčano, što daje zanimljive vinske karakteristike. Radionice su omogućile šetnju kroz većinu važnih vinskih područja Španjolske – poput Ruede, Rias Baixasa, La Manche, Galicije, sve do Ribere del Duero koja se proteže uz slavnu rijeku. Sva su vina biula u najmanju ruku dobra, mnoga odlična, neka izvrsna. Omjer cijene i kvalitete više nego odličan. Možemo samo žaliti da ih nema baš svih na hrvatskom tržištu i nadati se da će biti. Mojih je osobnih favorita bilo više, ali ipak bih izdvojila Perfume de Sonsierra, 100% Tempranillo iz Rioje. Moram biti iskrena i reći da nisam sigurna je li toj ljubavi na prvo kušanje pridonio dizajn boce koje izgleda poput velike bočice parfema, ali to nije ni važno. Uostalom, zna se da je važno obratiti pažnju na dvije stavri: Wine and Design ;).
Sanja Muzaferija
Adela Gizdić
Sharing is caring!
