VINO&KINO – ljetno izdanje
“…ono [vino] je prije svega supstanca koja obraća, kadra da izokrene prilike i stanja te iz predmeta izvede njihovu suprotnost: naprimjer, da slabića učini jakim, šutljivca brbljavim; otuda mu staro alkemijsko nasljeđe, filozofska moć da stvara ex nihilo.” Ovako Roland Barthes piše o vinu u svom eseju “Vino i mlijeko” u jednom od svojih najpoznatijih djela “Mitologije” iz 1957. godine. Često razmišljam o ovim Barthesovim riječima dok pijem vino, a sada sam se odlučila njima i konkretno poslužiti kao uvodom u priču “Vino&Kino Summer Edition”, događanje koje smo Tiziano Cacciani i ja upriličili u Kaštel Kambelovcu, malom mjestu pored Splita, u hotelu “Baletna škola”. Naš eno-gastro-filmski susret bio je otvoren za naše WOWice, ali i za sve ostale koji su sa vinom, filmom i domaćom spizom na “WOW”. Slilo nas se tu šaroliko društvo: od mještana do domaćih i stranih turista, od mlađih do starijih, muškaraca i žena, ukratko, svatko je došao iz neke svoje priče, sa nekog svog kolosjeka… Našli smo se i čekamo, čekamo da svatko dođe na svoje… Zašto sam odlučila započeti sa Barthesovim citatom o pretvorbenoj moći vina, to će se, nadam se, pokazati kako tekst bude odmicao prema svom kraju, a za sada krenimo otpočetka.
Čak 14 vina čekalo je tu večer u redu za kušanje, a i mi smo čekali njih. Tiziano je donio samo autohtona vina regije Marche – Rosso Conero, Rosso Piceno, Verdicchio dei Castelli di Jesi, Lacrima di Morro d’Alba, Passerina – i predstavio ih u njihovih 14 različitih izdanja. Radi se zaista o vrhunskim vinima koje je Tiziano pomno odabirao, ali 4 vina su gotovo jednoglasno, onako na prvu, osvojila nepca publike pa je red da ih “ponaosob” i predstavim:
1) Verdicchio Spumante Brut Bonci DOC – prirodno pjenušavo vino vinarije Bonci; dobiveno 100% od sorte verdicchio sa položaja Castelli di Jesi koji se smatra Cru položajem za verdicchio. Proizveden charmat metodom. Fantastično ljubi riblji meni, pržene gavune i lignjice koji su tu večer bile na meniju.
2) Rosato Spumantizzato Rosantium Brut Fattoria “Le Terrazze” IGT – prirodni ružičasti pjenušac sa gospodarstva “Le Terrazze”; dobiven miješanjem sorti Montepulciano (50%) i Pinot (50%). Proizveden klasičnim postupkom tj. metodom vrenja u boci. Nakon punjena odležano na kvascima u boci još 3-4 godine. Lijepo ljubi riblji meni poput crnog rižota i rižota od plodova mora, ali i lagane sireve i salame.
3) Lacrima di Morro d’Alba “Lucchetti DOC 2015 – radi se o vinu autohtone crne sorte lacrima vinarije “Lucchetti”. Ova sorta vina, kazao nam je Tiziano, je drugačija od svega ostalog i teško joj je naći sličnu. Osim osebujnošću okusa, vino je oduševilo i etiketom. Etiketa je spoj tradicionalnog obiteljskog grba i nečeg što izgleda kao motiv iz japanskog stripa. Ukratko, vrlo moderno ili, ako baš želimo, postmoderno.
4) Rosso Conero Traiano “Strologo” Riserva DOC 2009 – autohtono crno vino vinara Silvana Strologa dobiveno 100% od sorte montepulciano. Naime, od svih crnih vina “Traiano” je prisutne najviše osvojio i tako potvrdio izreku “nomen est omen” s obzirom da nosi ime rimskog cara Trajana koji slovi kao vrlo uspješan vojskovođa i osvajač. “Traiano” je, pogađate, vino koje osvaja.
Mogu samo reći da se nadam da nećemo više morati ovako dugo čekati između Tizianovih dolazaka u Hrvatsku kako bismo ponovno imali priliku kušati ova vina.
Dopustite mi da se sada opet malo vratim na Barthesa. Pao mi je napamet dok smo gledali posljednji isječak iz filma “Malo južnjačko poduzeće” (Italija, 2013.) talijanskog režisera Rocca Papalea. Naime, u glavnoj ulozi je Don Costantino koji se tijekom svećeničke službe bio zaljubio pa mu sada savjest nalaže da se razredi. Kako bi izbjegli govorkanja u selu, majka Stella ga šalje na obiteljski svjetionik na osamu dok se ne slegne prašina, a i zbog njega da nađe mir. Međutim, ono što će uslijediti ne daje naslutiti da će, sada već bivši svećenik, uživati u samoći. Slučajno ili ne, u posjet mu dolazi cijela “plejada likova” čiji šarm je u tome da su i sami iskliznuli iz svojih očekivanih društvenih uloga: tako su njegovo novo društvo bivša escort dama Magnolia, 2 lezbijke Rosa Maria i Valbona, Arturo, bivši muž njegova sestre, 2 ekscentrična radnika koji su došli s jednom djevojčicom i obavljaju rekonstrukcijske radove na svjetioniku, a kao kruna svega na kraju im se pridružuje konzervativna i autoritativna mama Stella. Iako u početku izgleda nemoguće da se bilo kakva povezanost rodi između njih, pokazuje se da je dovoljno da svatko od njih ostavi svoje predrasude iza sebe kako bi postali izvanredan tim kojeg režiser s dozom ironije, ali prije svega i velikom simpatijom naziva “Malo južnjačko poduzeće”.
Eto, mene naši susreti “Vina&Kina” podsjećaju na “malo južnjačko poduzeće”; svatko dođe iz nekog svog filma, skrene tu nakratko sa svog životnog puta, svatko različit, osobenjak i osebujan na svoj način tako da imaš osjećaj da svatko dolazi u nekoj svojoj nevidljivoj kapsuli koju ništa ne može probiti. A onda dođe vino i kapsule postaju propusne. Tamo gdje dođe vino predrasude nestaju, zidovi padaju, spoji se nespojivo, ujedini različito i, kao što reče Barthes, šutljivac postane brbljav, a slabić jak. I kako ne uživati u vinu kad znaš kakvu moć držiš u čaši.
Što se mene i Tiziana tiče, na ovom druženju upoznali sam i dvije WOW dame iz Splita: Ingu Jelavić i Najdu Nižetić. Hvala im na povjerenju i hvala im na dolasku. S Ingom smo se Tiziano i ja podružili još malo i sljedeći dan kad smo posjetili njene vinograde na položaju Babe s kojih dolaze, sada već dobro svima znana, vina Kairos. O našim dojmovima ću vam ispričati u sljedećem postu.
Kad Ellen DeGeneres zatvori svoj show sa: “Budite dobri jedni prema drugima” / “Be kind to one another!” nemam ništa za dodati osim jedne stvari: “I ne zaboravite popiti čašu vina!” / “And don’t forget to drink a glass of wine!”. Zašto? Jednostavno zato što ćete od vina postati i bolji ljudi.
Jelena Bulum
Sharing is caring!
