Uvijek vrijedne i aktivne, pčelice iz naše udruge Wow nedavno su proživjele i svoje morsko vatreno (ili vodeno) krštenje. Sudjelovale su, naime, na jedriličarskom rallyju koji je organizirala prijateljska udruga Plavac mali Zagreb, pod nazivom „Putevima plavca malog“. WOW sudionice – Ksenija Vrabec, Augusta Fabijanić, Margita Belušić-Gobić, Nevija Tirelli i – potpisnica izvještaja – Irfana Bašić – još uvijek sređuju pozitivne dojmove. Od Splita do Hvara, pa do Visa i na kraju Šolte, u organizaciji udruge Plavac mali Zagreb plovilo se na četiri broda. Premda bi se putovanje moglo opisati kao naporno, pa i iscrpljujuće; mokro, valovito, vlažno i neispavano…zajednički je doživljaj jedinstvenog i neponovljivog iskustva „punjenja baterija“ i čišćenja duše. Bilo je to iskustvo za pamćenje – kombinacija aktivnog jedrenja te vinskog i gurmanskog hedonizma koja se pokazala dobitnom. Misli su bile daleko od stvarnosti, a to je većini često neostvariv cilj. Putovanje je započelo u noći sa 4. na 5. listopada kad je vesela ekipa plavaca i plavica krenula busom za Split. Već na samom startu počeli su problemi jer je zbog orkanske bure bio zatvoren Sv. Rok te se putovanje do Splita odvijalo po staroj cesti. Jedriličare je jaka bura dočekala i u Splitu, što ih nije spriječilo da se ukrcaju na jedrilice i hrabro krenu putevima plavca malog. U Stari Grad na otoku Hvaru, cilj prve etape, stigli su u kasnijim popodnevnim satima. Nakon kraćeg odmora obišli su obližnji Tvrdalj Petra Hektorovića gdje su ih dočekali poznati hvarski vinari Tomić, Carić i Duboković. Slušajući priče o Starome Gradu, koji ove godine obilježava veliku obljetnicu – 2400 godina, kušao se vrhunski Tomićev prošek „Hektorović“ te hvarske rakije od smokve i rogača. Među rakijama se posebno isticala Tomićeva aromatična Euforija – od rogača i kadulje – koja je savršeno pasala uz hvarske paprenjake. Tomićeva euforija nije ime sračunato na vrhunac raspoloženja nego joj je ime sročeno od: EU (Europa), FOR (Hvar) i – ja = Euforija, no zajamčeno proizvodi upravo – euforiju! Druženje se nastavilo u restoranu „Antica“ uz večeru koja nije ispunila sva očekivanja, ali je zato dojam restorana i hrane popravila ekipa s najmlađeg muškog broda koja je na rivi Staroga Grada pripremila pravi gurmanski roštilj. Nakon cjelovečernje zabave pune pjesme i smijeha, te nakon svega par sati sna, krenulo se put Visa. Hrabre putnike i jedriličare sada je pratilo jako jugo i kiša, no sad je ženska ekipica već bila „uhodana“, a uz najboljeg „skipija“, nije bilo straha. Tura po Visu započela je obilaskom vinarije Lipanović koja je od 1998. smještena u napuštenim vojnim tunelima iznad mjesta Visa, a u kojima je za vrijeme Titove vladavine bila strujna stanica. Sa stalnom temperaturom od 16-17 stupnjeva, taj je prostor idealan za vinski podrum te se danas upravo ovdje čuvaju vrhunski plavci i vugave nadaleko poznatog i velikog (u svakom smislu te riječi) vinara Antonija Lipanovića. Degustacija je započela opolom, ružičastim vinom proizvedenim od plavca malog, a nastavili vinom autohtone viške sorte – vugavom. Radi se zasigurno o najboljoj viškoj vugavi, lijepom, odležanom vinu zlatno žute boje u kojem prevladavaju nenapadni voćni mirisi te mirisi badema i narančine kore. Odličan je balans između kiselina i slatkoće, s 14% alkohola, a vinar za njega kaže da je vino za veselje! Slijedio je plavac mali iz 2013. godine –nešto uistinu posebno! Prije svega, viški plavci su jedini plavci koji rastu i rađaju se u – pijesku – pa su posebni i po tome, a imaju blaže zaobljene tanine što im daje „mekši“ okus, a unatoč alkoholima koji čak prelaze 16%, naprosto „klize“. Prelijepe tamno rubin crvene boje, snažno i gusto, punog tijela te prekrasne voćne arome u kojoj se posebno ističe crveno bobičasto voće, vino je osvojilo sve redom. A okus… on traje i traje… i dugo se pamti. No kad je u čaše stigao plavac mali iz 2011. – oduševljenju nije bilo kraja. To je polusuho vino s 12 grama šećera za koje Antonio kaže da nastaje „iz zavitka“- to je kasni dio koji izlazi kod tiskanja grožđa. Moćnog je tijela, punog okusa, uglađenih blagih tanina, odlično izbalansirano, a diskretna slatkoća mu daje posebnu čar i šarm. Dugo smo uživale u njegovoj kompleksnoj strukturi. Ovo vino kompleksne strukture još nije izašlo na tržište ali o njemu će se sigurno itekako čuti. Jedini problem s Lipanovićevim vinima su premale količine jer svoju proizvodnju od oko 50.000 litara, Lipanović proda na Visu. Bilo kako bilo, posjet Visu definitivno bi bio nepotpun bez posjeta jednom od najboljih i najpoznatijih restorana Dalmacije, Pojodi u Kutu. Iako je viška ljetna sezona završila, restoran je bio ugodno popunjen, a atmosfera se znatno podigla dolaskom ekipe jedriličara. Krenulo se lagano, s čitavom lepezom ribljih predjela – među kojima su se posebno isticali hobotnica s bobom i bijela riba sa slanutkom. Glavno jelo je bio tradicionalni brudet, a za kraj suhi viški kolačići. Glazbenici Mate Grgat i prijatelji, koji su također bili članovi posade rallya, pobrinuli su se da veselje potraje do jutra – čega će se mnogi sjećati s posebnom ljubavlju i nostalgijom.
Stomorska na Šolti bila je posljednja točka jedriličarskog rallya, a jedriličare je dočekala suncem koje je ozarilo lica, a neke nagnalo i da se okupaju u toplom moru. No vremena za sunčanje i kupanje nije bilo mnogo jer čekao je nastavak hedonističkog rasporeda. Na Šolti je valjalo obići OPG „Kapja i Bokun“, najpoznatijeg šoltanskog vinara Vicka Kaštelanca. Nakon raskošnog dočeka koji je uključivao šoltanske slatke delicije i rakije od oraha, rogača i trave, uslijedila je večera i to mesna. Uz domaće pivce pila su se vina vinara Purtića i Kaštelanca i to redom: Pošip – bijelo 2015, vrhunsko suho Purtić; Maraština – bijelo, Kaštelanac; Dobričić 2015., Kaštelanac i Dobričić 2015, Purtić. Gosti večeri bili su i vinar Tomislav Purtić te načelnik Šolte Nikola Cecić Karuzić. Oba vinara, Kaštelanac i Purtić, promiču sortu dobričić koja je danas dostupna isključivo na Šolti. Naime, prije 7-8 godina je započet projekt obnove dobričića koji je „mama“ plavca malog, dok je „tata“ – crljenak. Vino je to puno tanina te zbog toga trpkog okusa, a često ga opisuju kao „najcrnje“ vino Dalmacije. Večer na Šolti završila je velikim finalem, proglašenjem pobjednika rallya, odnosno – POBJEDNICA! Ni same nisu mogle vjerovati, ali da, posada broda „Tessy kiss“, koju su uglavnom činile WOW-ice i najbolji, najodgovorniji, najbrižniji, najstrpljiviji i uvijek s osmjehom na licu, skipper Dražen Pomper, osvojila je prvo mjesto! Pobjeda je proslavljena plavcima PZ Svirče uz nezaobilaznu pjesmu – himnu udruge Plavac mali – „Da te mogu pismom zvati“. Ekipa se u Zagreb vratila opčinjena i puna dojmova. Bila je to avantura koja ostavlja trag za cijeli život, nešto što život čini vrednijim. Do nekog idućeg događaja, s mislima na jugo, valove, plavac i raspjevanu ekipu, nikad sam/a!
Irfana Bašić & Margita Belušić
Sharing is caring!
