Ništa nam neće ovaj dan pokvarit – same su sebi rekle u sivo i kišno subotnje jutro, 9. travnja kad su se uputile na WOW izlet.
Osam hrabrih riječkih i jedna istarska WOW-ica odlučile su krenuti u vinski pohod i prkositi kiši. Ponijele su kišobrane, nabacile osmijeh i krenule na upoznavanje istarskih vinarija Benvenuti u Kaldiru pokraj Motovuna i Domaine Koquelicot u Gračišću.
Tipično ženski, dan su isplanirale do posljednje minute, ali su mislile i na one koje su taj dan morale ostati – na radnom mjestu. Tako su prvi puta nakratko zastale u Buzetu da posjete WOW-icu Sanju, a veseljem i smijehom ubrzo rastjerale kišne oblake i bez kišobrana prošetale prekrasnim Motovunom. Tu se pruža predivan pogled (iz „ptičje perspektive“) na imanje obitelji Benvenuti. Priča vinarije Benvenuti, priča je o obitelji, tradiciji i teritoriju. Smješteni su u mirnom istarskom mjestašcu Kaldir, s pogledom na nedaleki Motovun, u okolici kojeg njeguju tri autohtone sorte: malvaziju Istarsku, teran i muškat. Djelići njihove priče u svakoj su njihovoj butelji kao odraz filozofije da je vino upravo onakvo kakva je i osoba koja iza njega stoji. Upravo na taj način žele teritorij na kojem i od kojeg žive, prenijeti svakom vinoljupcu. Za oca Livija i sinove Alberta i Nikolu, vino je oduvijek bilo neodvojiv dio života. Premda su svoju vinsku strast željeli podijeliti i s WOW-icama, ispriječile su se neodgodive obveze pa je domaćica bila djelatnica koja je gošćama pokazala cijelo imanje, upoznala ih s vinarijom te pripremila dogovorenu degustaciju. Odlično je procijenila da će vina bolje prijati uz domaći kruh, pršut i sušene kobasice pa je dojam bio potpun. Na degustaciji se kušala Malvazija 2015. – svježa, blaga i izuzetno pitka. Zatim, Anno Domini 2013. To je odležana malvazija, koja je nakon 15 dana maceracije dvije godine odležala u hrastovim bačvama, pa 6 mjeseci u bocama. Ovakve se malvazije ne rade svake godine, nego samo u najboljim godinama.
Uslijedio je Teran 2012., vino koje miriše na kupine, izrazito voćan, s puno kiselina, poludivlji ali i izbalansiran. Zatim, Corona grande 2013. – kupaža malvazije, muškata i ulovine (stara autohtona istarska sorta). Vino je to od grožđa iz kasne berbe, nakon čega se bobice suše na sijenu što mu daje posebnu aromu. I – finale: muškat! I to – momjanski San Salvatore 2011. gusto vino puno mirisa i okusa meda i grožđica. WOW-ice su se zahvalile na gostoprimstvu kupile nekoliko dragocjenih boca odabranih vina i nastavile put.
Destinacija: Gračišće. U konobi Marino dočekala ih je fina istarska hrana, odličan ručak koji je završio fritulama i kroštulama. O čemu se razgovaralo? O čemu drugome nego o vinu i vinskim putovanjima a nakon ručka, put je vodio na poslijepodnevno odredište: vinarije Domaine Koquelicot. Osnivači ove vinarije supružnici Jacqueline Marovac (WOW-ica, naravno) i Olivier Ertzbischoff su prije nekoliko godina započeli uzbudljivu poslovnu avanturu u Hrvatskoj, pokrenuvši malu proizvodnju bijelih vina od chardonnaya i malvazije koristeći burgundski tip vinifikacije.
Olivier i Jacqueline prošli su osnovnu edukaciju vinarstva, a kroz proizvodnju ih prvenstveno vodi njihov istančan ukus, ali i savjeti prijatelja, burgundskih vinara. Iako oboje liječnici, kažu: – Kad je riječ o vinu, strastveno smo opčinjeni njime. Volimo kušati vina iz cijelog svijeta i oduvijek smo znali da ćemo jednoga dana napraviti svoje. Cilj nam je na istarskom poluotoku proizvesti vino u stilu francuskog tamnocrvenog, samo od najkvalitetnijeg grožđa, a pomiješano s našom iskrenom ljubavi.
Prvo vino su napravili za sebe još 2012. a svidjelo se i prijateljima i svima, pa su iduće godine prvi puta napravili veće količine, s etiketom i za prodaju. Zasada proizvode dva pjenušca, četiri zanimljiva bijela vina i jedno crno. Ovdje su WOW-ice na prekrasnom imanju pokraj crkve s pogledom na dolinu, dočekali sami vlasnici, Jacqueline, njen suprug Olivier i njihova kćer Maja. Pokazali su gošćama okoliš i predivnu kamenu kuću s konstruktivnim elementima iz 15. Stoljeća koja je zaštićeni spomenik kulture, pravi arhitektonski dragulj s gotičkim rozetama ugraviranim u elemente vanjskih zidova. A tek unutrašnjost! Sve blagodati suvremenog načina života ispunjene dojmljivim interijerom, kamenim i ciglenim popločenjima unutrašnjih prostora, originalnim otvorima nepravilnog oblika kroz koje se pruža pogled na zelenilo okućnice.
WOW! Toliko detalja, savršen spoj tradicije i suvremenosti naveli su WOW-ice na maštanje i imaginarno ugrađivanje pojedinih detalja u svoje zamišljene idealne stambene prostore.No, vratimo se vlasnicima i – vinu. Odakle ime vinarije i koja je životna priču dovela ove divne ljude baš u Istru. Coquelicot na francuskom znači „mak“, ali su se koncenzusom svih članova obitelji na koncu odlučili za izmijenjenu inačicu – „Koquelicot“. Prostor za degustaciju nije nimalo manje impresivan od ostatka kuće, pa su se WOW-ice udobno smjestile pokraj kamenog ognjišta u kojem je gorjela vatra a domaćini su na stol donijeli francuske sireve camembert i brie, kobasice, masline i druge delicije. Itarsko-francuska vinska avantura krenula je s pjenušcima. Prvi je bio pjenušac Kontempo, 2013, a drugi pjenušac Luna.
Oba su čisti chardonnay, (blanc de blancs) suhi. Kontempo ima manje ostatka šećera (2g/l), a Luna neznatno više (4g/l). Proizvode se klasičnom metodom kod koje se sekundarna fermentacija odvija u boci. Imaju predivan miris citrusnog voća, prije svega grejpa, mnoštvo finih mjehurića i dugi završetak. Domaćini su ponosno najavili da ovo ljeto spremaju promociju i trećeg pjenušca, iz barriquea. Nastavilo se s ostalim vinima ove vinarije. Santa Chiara 2013., kupaža 85 % malvazije i 15% chardonnaya, potpuno drugačija i nešto zaista posebno. Prvo se macerira dva dana, nakon čega se barikira deset mjeseci u kvalitetnim francuskim hrastovim bačvama. Nakon toga, Belaigra 2013. Grand Cru, vrhunsko vino, čisti chardonnay, kombinacija grožđa s bijele i crvene istarske zemlje. Ovo je vino odležalo 10 mjeseci u francuskim hrastovim bačvama a ime mu je kombinacija imena dvorca Belaj, gdje je počela priča obiteljske vianrije i mjesta Gračišće. Uslijedilo je vina Epicuria 2013., koje je, kao i Belaigra, čisti chardonay, 10 mjeseci odležan u francuskim hrastovim bačvama. Razlika je u tome što se sastoji od grožđa samo sa crvene zemlje te je grožđe prethodno kratko macerirano, za razliku od Beligre. Jedino crno vino koje zasad rade je – Nomad, 2011., a riječ je o kupaži merlota, cabernet sauvignona i terana. Još nije spremno za tržište na koje će stići krajem 2016., a odnjegovano nekoliko godina u hrastovim bačvama.
Kad su WOW-ice odlazile, Olivier je duhovito primijetio da od posluženih francuskih delicija nije ostalo mnogo. „Sreća da ste bile na ručku!“, rekao je. Ah, taj francuski humor. Na kraju ovog predivnog dana, rasprava je bila, naravno, o vinima a svaka je imala svog favorita. Tako pokušaj dogovora o tome koje je vino bilo najbolje, nije urodio plodom. Potvrdila se samo ona stara poslovica da se o ukusima ne raspravlja. Svako od kušanih vina svakako bi našlo put do stola u različitim prigodama i uz različitu hranu. U dobrom društvu vrijeme brzo proleti, pa su zadovoljne i pune novih znanja, ali i opskrbljene izuzetnim vinima u kojima će uživati s dragim ljudima, WOW-ice krenule kući. I, naravno, vesele se novim WOW aktivnostima.
Tekst: Margita Belušić Gobić i Nataša Jakominić Marot
Fotografije: Tatjana Brusich
Sharing is caring!
