Koja djevojka ili žena nije barem jednom poželjela biti princeza? Sve smo odrasle na bajkama o prinčevima a dvorci su mitska mjesta i vječni predmet želje. E, pa u jedan takav, smješten u srce Istre, blizu Cerovlja i Pazina, članice udruge WOW su se vratile još jednom, nakon što su prethodno temeljito istražile priču. Ovoga puta u proširenom izdanju, članice su se u ovom prekrasnom dvorcu na jedan dan odreda sve pretvorile u princeze, pile vina koja pričaju priču i jele hranu kao iz bajke. A zanimljivih priča ovdje uistinu ne nedostaje, baš kao ni koincidencija, pa je dvorac sada u suvlasništvu ruske obitelji Belay, koja je svoj udio u ovoj vinskoj priči kupila od vinogradarske i vinarske obitelji Ivić, a to što novi suvlasnik nosi isto prezime kao dvorac – čista je podudarnost. Vinarija Dvorac Belaj osnovana je 2011. godine i u počecima je surađivala s enolozima i poznatim istarskim vinarima Gianfrancom Kozlovićem i Ivicom Matoševićem a od 2016. godine cijeli proizvodni ciklus seli na samo imanje dvorca Belaj i svake godine vina s etiketom Dvorac Belaj nose zlatne i srebrne medalje s vinskih natjecanja kao što su Vinistra, ali i Decanter. Vinariju Podrum Belaj osnovala je 1998. godine obitelj Ivić čija povijest vinogradarstva seže sve do početka XX. stoljeća. Vinogradi malvazije, chardonnaya, crnog pinota i merlota nalaze se u Boljunskom polju a svake godine vinarija stavlja na tržište više od 30 000 litara vrhunskih vina. Pod imenom Podrum Belaj, obitelj Ivić proizvodi i rakije i med. Dakle, da pojednostavimo ovu dosta kompliciranu priču – s ovog imanja i podruma stižu dvije etikete: Dvorac Belaj i Podrum Belaj, no da je još zakompliciramo – valja ipak otići dublje u povijest jer imanje i dvorac su iz XVI stoljeća – ili točnije: imanje Castle Belaj obuhvaća dvorac (XVI. stoljeće), lijevu gospodarsku zgradu s poviješću nazočnosti suda, zatvora te vinskog podruma (XIX. stoljeće); desnu gospodarsku zgradu gdje su bile staje i stan upravitelja posjeda i 11 hektara povijesnih vinograda koji okružuju imanje. Sve je počelo 1575. godine kad je plemićka obitelj Barbo podigla dvorac Bellai koji je tada bio najveća utvrda uz one u Pasbergu (Pazu) i Waxensteinu (Kožljaku). Potkraj XVII. stoljeća dvorac je prodan istaknutom Johann Weikhardu von Auerspergu, ministru vanjskih poslova Austrijskog carstva a od 1668. do 1848. Belaj je bio sudsko upravno središte novoosnovane općine koja se proteže od Boljuna do Plomina te od Kastva do Kršana. Auersperg je prepoznao blagodati tla i mikroklimu brda i započeo s uzgojem maslina i vinove loze. Tako započinje vinogradarska priča o Belaju koja je oživjela cijeli kraj. U to je vrijeme proizvodnja vina bila usmjerena na isporuku vrhunskih vina u Beč i – ni manje ni više – Bordeaux. Danas je Belaj jedini Château u Hrvatskoj s dugom poviješću i tradicijom vinogradarstva a Dvorac Belaj je registrirana povijesna baština Republike Hrvatske. Bilo kako bilo, od povijesti i današnjeg zanimljivog ruskog (Belay) i hrvatskog (Ivić) suvlasništva – valja se fokusirati na večer 13.rujna ove godine kad su ovo imanje posjetile riječke WOW-ice uz podršku dviju zagrebačkih. Izlet su inicirale mlada riječka WOW-ica Sara i njena prijateljica Melita, a priključilo se još sedam WOW-ica i jedan mladi gospodin, kao „chaperon“ i važna muška pozadinska snaga WOW-a, Sarin brat, Marin Prostran. Konobar (WSET drugi level) Saša Habdija u ovoj je prilici imao funkciju sommeliera i dočekao je društvom pićem dobrodošlice malvazijom Dvorac Belaj 2017, a nakon obilaska dvorca i imanja i druženja s predivnim ljubimcem vlasnika, velikim švicarskim planinskim psom sasvim adekvatnog imena Bacchus, WOW-ice su sjele za stol postavljen na travnjaku ispred dvorca. Predjelo koje je chef Zoran Gajić osmislio za tu večer bili su makaruni tj. ručno rađeni pljukanci u umaku od domaćih istarskih kobasica i crnog vina sa svježe narezanim vrganjima a upareni sa chardonnayem Dvorac Belaj 2016, proizvedenim metodom fermentacije 100% u inox tanku, odležanim 3 mjeseca na kvascima sur lie, jačeg intenziteta aromatike, s alkoholom 14 l%. Nakon toga uslijedilo je vrlo izdašno glavno jelo. I za princeze, ali bi se najeli i – prinčevi, pa i kraljevi. Bili su to svinjski lungići sa žara na umaku od zelenog papra s mladim domaćim krumpirićima i povrćem sa žara na koje su velikodušno ribani tartufi, a na istom se tanjuru našao i komad pet sati pečenih svinjskih rebarca u umaku od jogurta. Vino koje je pratilo bio je izuzetni merlot Podrum Belaj 2016. koji je oduševio redom sve, a osobito vinarku, WOW-icu Jacqueline Marovac, koja je posvjedočila da su ove etikete merlota uvijek odlične i svima preporučljive – zbog svoje svježine, elegancije i specifičnosti. O njima je ponešto rekao i gospodin Luka Ivić objasnivši da je vino još mlado i svježe te da mu treba još nešto zaokruženja, ali da je na dobrom tragu. Prije deserta, a na želju predsjednice Sanje – otvorila su se još neka posebno zanimljiva vina – sve na preporuku znalca i prijatelja Hrvoja Petrića. Bile su to malvazija Ksenija 2015 i chardonnay Selekcija 2014. Tako je intermezzo do deserta bio obilježen vinima o kojima je enolog Toni Batel rekao: – Malvazija istarska Ksenija 2015. je zanimljivo i vrlo harmonično vino proizvedeno kratkom maceracijom, fermentacijom u inox tanku i zatim odležavanjem od 8 mjeseci u hrastovoj bačvi od 2000 litara. Aromatski je obogaćena s mirisom vanilije (iz drva), mirisom bagremovog cvijeta, mirisom jabuke te mirisom pečene korice kruha. U ustima vrlo užitne i uglađene svježine s naglaskom na voćnost okusa. 12,8 % alkohola dok je chardonnay iz „teške“ i kišne 2014.godine posebna priča. Proizveden je kratkom maceracijom od samo jednog dana te fermentacijom u malim barrique bačvicama od 225 litara gdje je proveo 10 mjeseci, sve do termina punjenja. Vrlo kompleksan voćni miris koji podjeća na tropsko voće, s lijepo izbalansiarinim kiselinama i aromama koje je dobio iz drva. Vino koje je još može dati bolje rezultate odležavanjem u boci. 13,5 % alkohola. Na kraju, stigao je i toliko željeni desert, čokoladni tartuf i vino Dvorac Belaj Blend iz 2017., 30% cahrdonnaya i 70% malvazije. Nećemo reći koja, ali jedna je WOW-ica ispred dvorca izgubila cipelicu koja je kasnije sretno pronađena, tako da je cijela priča doista nalikovala bajci, a u Dvorac Belaj, taj hram ljepote prirode i hedonizma – se svakako još žele vraćati.
Sanja Muzaferija
Sharing is caring!
