Za potpuni doživljaj nekog vina potrebna su ne samo osjetila, već i poznavanje svega onog što vinu daje posebnost, od terroira do vinara. Vođene tom mišlju žene splitske udruge WOW (Žene i vino) nastoje svake godine posjetiti i upoznati novi dijelić vinske Hrvatske.
U subotu 25. svibnja zaputile su se tako do sjevera Dalmacije u obilazak zadarskog vinogorja i posjet dvjema vinarijama; Degarra u Zadru i Kraljevski vinogradi u Petrčanima.
Nezaobilazna destinacija na tom putu svakako da je bila i sam grad Zadar, kako njegove povijesne znamenitosti, tako i novije, već mnogima znane instalacije Morskih orgulja i Pozdrava suncu na zadarskoj rivi. Prekrasan sunčan dan s mirisom nadolazećeg ljeta i plavetnilo mora omogućili su nove sjajne fotografije za pamćenje. Modni dodaci pinky boje na ovoj veseloj grupi žena dodaju šarm fotografijama te su zasigurno bili prepoznatljiv znak svima koji su se zatekli na zadarskoj rivi.
Prije odlaska iz grada valjalo je obavezno posjetiti Sandru Petričić, vlasnicu restorana „Kornat“ i jednu od prvih članica WoW udruge. „WoW“ je bio i usklik koji se svima oteo na ulasku u njen artistički uređen restoran, prepun simbola i motiva slika Gustava Klimta. Za dobrodošlicu se nazdravilo, kako drugačije nego s hladnim pjenušcem, a za rastanak je uz poljupce i pozdrave dano obećanje o ponovnom susretu na jesen.
Prva točka daljnjeg puta bila je vinarija Degarra, mlada vinarija u usponu, nastala 2012. godine slučajnim susretom građevinara Mate Pestića s enologinjom Draganom i Danom Šulentić u priči dostojnoj holivudskih zapleta. Ljubav prema vinu spojila ih je u zajednički posao kojeg karakteriziraju emocije ispisane na etiketama, danas već respektabilnih vina Degarra: strast, želja, predanost, rad, divljenje, užitak i ekstaza.
Naziv vinarije Degarra porijeklo vuče iz francuskog pojma „vin de garage“ pa se bivše vojno skladište iznad Zadra, u kojem je vinarija smještena i vizualno uklopilo u zajedničku ideju o takozvanoj garažnoj vinariji male proizvodnje vrhunske kvalitete. Industrijski dizajn interijera kušaonice dobio je sve pohvale WoW-ica za izgled, kao i za korištenje recikliranih materijala, a posebno za činjenicu što je rezultat vlastitih ideja i zajedničkog rada.
Degustacija vina protekla je WoW-icama u izrazito ugodnoj atmosferi, a započela je s pjenušcem PRIMO od pošipa što je rjeđi slučaj proizvodnje vina od te sorte. Odmah nakon toga poslužen je za usporedbu okusa svježi POŠIP, dok je posebno zanimanje izazvala MARAŠTINA sa svojim lijepo zaokruženim karakteristikama. Maraština je sorta bijelog vina koja je odavno i uvelike bila zastupljena gotovo u svim u dalmatinskim vinogradima, ali koja je tek u zadnje vrijeme znanjem i upornošću pojedinih vinara počela davati zavidne rezultate i otkrivati svoj zanemareni veliki potencijal.
ROSÉ napravljen od plavine s malim dodatkom merlota, svojom svježinom i lepršavošću poslužio je kao dobar uvod moćnim, a elegantnim crnim vinima napravljenim od klasičnih francuskih sorti: merlot, cabernet-sauvignon i syrah za koje se sjevernodalmatinski krš zadarskog i benkovačkog vinogorja već dokazao savršenim terroirom.
Svježi syrah, degustiran neposredno iz inoxa dao je naslutiti da će i buduća BONTERRA, kupaža ovih triju sorti biti podjednako sjajna kao i buteljirana 2016.g., ugodnih i mekih tanina s aromama zrele višnje i čokolade.
Nakon zahvale i pozdrava s domaćinom Maurom, ružičasta skupina Wow-ica uputila se u lepršavom tonu dalje na sjever put Petrčana i nad njima smještenih Kraljevskih vinograda.
Kraljevski vinogradi su zaista kraljevski – i to iz više razloga. Kao prvo iz povjesne činjenice da je hrvatski kralj Petar Krešimir IV. darovao 1066. godine vinograde tada novoutemeljenom benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru, a koji je vodila njegova sestra, opatica Čika za koju se s pravom može reći da je bila istinska vinarka i „praWow-ica“ jer je nastavila s okrupnjavanjem vinograda i proizvodnjom vina. Zanimljivost je da je zemljište sve do danas ostalo u vlasništvu benediktinki i kao takvo dano u dugogodišnji najam grupi današnjih vlasnika vinarije.
Drugi kraljevski razlog je što se dolaskom na lokaciju vinograda i kušaonice čovjek zaista osjeća kraljevski pri pogledu na idilične padine vinove loze koje se stapaju sa zrakama sunca i plavetnilom mora. U takvom okruženju rastu upravo nezaobilazna vrhunska vina autohtonih hrvatskih sorti; pošip, plavac mali i kaštelanski crljenak te brojne druge sorte u ukupnom broju od oko 300.000 trsova.
A kraljevski su WoW-ice i dočekane na samom ulazu ispod kamena svoda s čašom hladnog ROSE SCURO, napravljenog od sorti plavac mali, plavina i cabernet sauvignon. Da je isti rose vrlo prikladan uz kamenice i riblja jela japanske kuhinje s ponosom je istaknuto jer Kraljevski vinogradi osim što izvoze svoja vina u tu daleku zemlju već četvrtu godinu zaredom sudjeluju na jednom je od najvećh sajmova prehrambene industrije. Predstavljanje i promidžba hrvatskih vina te obuka japanskih studenata u uzgoju vinove loze i proizvodnji vina dio su dugogodišnjeg projekta promocije ove vinarije u Japanu.
Iako je rose prepoznat u dalekom Japanu, perjanica vinarije su vina od pošipa, kako svježeg, tako još više onog odležanog za kojeg su dobivene neke od nagrada na međunarodnim ocjenjivanjima.
Tijekom ručka degustirani su PLAVAC MALI I CRLJENAK iz kojih su WOW-ice mogle osjetiti fine razlike sorte u uvjetima sjeverne Dalmacije te na koncu aromatični MUŠKAT ŽUTI.
S posljednjim fotografijama i suncem na odlasku WOW-ice su se za kraj oprostile od Kraljevskih vinograda te krenule kući prepune silnih dojmova o vinima i bogatoj raznolikosti Lijepe naše.
Tekst: Adela Gizdić
Foto: Adela Visković
Sharing is caring!
