Tko o čemu, a WOW-ice o muškatu, rekao bi netko. Naime, mnoge članice ljubiteljice su ove sorte, a prije nekoliko godina su Jelena Šimić – Valetić, Alena Stuparić i Gianfranco Kozlović, a u režiji Margite Belušić – Gobić – održali i radionicu na Vinistri – posvećenu upravo – muškatu. No, nije baš tako, a uostalom, lekcije (i ljubav) uvijek se trebaju potvrđivati i obnavljati. Ne kažu uzalud da je ponavljanje majka znanja. I tako, u blagdanskom ozračju, WOW-ice su odlučile doista nešto naučiti o sorti koju ne vole samo žene, nego, vrlo često i – muškarci. Sastale su se u restoranu Stancija Kovačići na obroncima Učke, u Rukavcu pokraj Matulja, gdje se planinski zrak s Učke miješa s mirisom mora opatijske rivijere. Stancija Kovačići je posebno mjesto, restoran koji priča svoju priču i to arhitekturom koja je tradicionalna i rustikalna te tako jasno odražava utjecaj podneblja, kao i kroz mnogo decentnih detalja.
Atmosfera je ugodna i „domaća“, ali to ne bi bila – da nije Vinka Frlana, vlasnika i glavnog kuhara, koji je topao domaćin, a svojom kreativnom, mediteranskom, sezonskom kuhinjom s naglaskom na tradicionalno, čini doživljaj potpunim. Naravno, uz pomoć supruge, odnedavno i WOW-ice – Danijele. Kroz muškate je WOW-ice vodio njima već dobro poznati ljubitelj i poznavatelj vina Slađan Dragojević kojeg se mnoge sjećaju iz Motovuna gdje je održao zanimljivu radionicu o teranima. Na spomen muškata većina vinoljubaca i vinoljupki očekuje slatko mirisno vino, no kad se o vinu zna malo više, a u to su se i ovog puta WOW-ice uvjerile – zna se da postoji više muškatnih sorti. To su npr. muškat bijeli, muškat žuti, muškat ruža, momjanski muškat, otonel…pa ova sorta ne mora uvijek biti slatka. Ovoga puta Slađan je pripremio degustaciju čak 9 etiketa muškata. U početku se to činilo kao pravi podvig i možda nesavladiv broj vina, ali sa svakom novom čašom znatiželja je rasla. Večer je počela s poznatim talijanskim muškatnim pjenušcem iz regije Piemonte, Moscato D’Asti, DOCG, Ruffino. Moscato D’Asti je ugodne slatke arome, s mirisima breskve i naznakama bobica bazge; niskih alkohola, vrlo nježan i u mirisu i u okusu te je bio vrlo dobar uvod u svijet muškata.
Trik je, između ostaloga bio da večer započne muškatom iz poznate vinske zemlje poput Italije, tako da možemo bolje i točnije pozicionirati naše, hrvatske muškate. Uz predjelo koje se sastojalo od domaće jetrene paštete, marmelade od luka i domaće kobasice – savršeno se uklopio muškat vinarije Kabola iz Momjana koji se zove Secco, što već imenom govori da se radi o – suhom muškatu. Ovaj predivan suhi muškat možete vrlo uspješno sljubiti sa slanim jelima, pogotovo sirevima. Slijedio je veliki domaći njok od heljde punjen skutom i grožđicama sa zarebrnikom u prošeku uz kojeg su se degustirala 2 muškata: Pilato, muškat bijeli, Vižinada, poluslatki i San Martino žuti muškat, Labin, poluslatko vino koje je WOW-ice ugodno iznenadilo. Naime, istočna Istra i Labinština nisu poznati vinarski kraj. Oba muškata bila su punog okusa, zaokružena, ugodnog i prepoznatljivog mirisa i okusa koji dugo traje. Chef Vinko nije imao lak zadatak pripremiti glavno jelo koje se dobro sljubljuje s muškatima, ali uspio je vrlo uspješno savladati i taj zahtjevni zadatak.
Pripremio je teleće medaljone zapečene s pestom od meda, parmezana, badema i ječma. Divota! Na red su došli muškat ruža, vinarije laguna iz Poreča, koje je osvojio svojom ružičastom bojom i mirisom ruže, te slatko vino muškat Ottonel, Ormož, slovenske vinarije Jeruzalem iz Ormoža. Za kraj – prefini čokoladni desert, a nakon toga vatromet mirisa i okusa muškata iz Momjana. Paralelno su se kušala 2 momjanska muškata sličnih karakteristika: muškat vinarije Kozlović i muškat vinarije Prelac. Vrlo kompleksna polusatka vina s vodećom muškatnom notom, ali i s aromama kruške, breskve, meda, klinčića, cimeta…. Aromatski vrlo intenzivno, a opet osvježavajuće i pozivajuće na novi gutljaj. Kako to i inače u životu biva, neke su WOW-ice preferirale jedan, a neke drugi muškat, ali bile su to slatke „prepirke“ i slatke „teške“ odluke i dileme. Za sam kraj, Slađan (čije ime je te večeri bilo sasvim u skladu s vinskom temom) je pripremio jedan poseban muškat koji se teško pronalazi na tržištu. Radi se o passitu vinarije Prelac iz Momjana, imena Gregorio, najslađi muškat te večeri. Vino je jantarne boje, intenzivnog i bogatog okusa, visoke svježine, rađeno od pažljivo sakupljenih i prosušenih bobica na slamnatoj podlozi (3 mjeseca). Kad jednom kušaš ovaj muškat, njegov cvjetni miris i aromu pamtiš zauvijek. Uz njega su WOW-ice nazdravile za Sretan Božić i novu WOW godinu.
Margita Belušić – Gobić
Sharing is caring!