WOW-ice su se u nedjelju 14. travnja, na samu Cvjetnicu, ponovno uputile na jednu od svojih omiljenih a ne previše udaljenih vinskih destinacija – Istru. U organizaciji i pod vodstvom dopredsjednice Margite Belušić-Gobić, imale su sreću da se nakon tjedan dana magle, juga, bure i kiše te oblačnog jutra, ukazalo i sunce – pa je svih tridesetak Riječanki, Istrijanki i pridruženih Zagrepčanki moglo uživati u predivnim prizorima momjanštine. Ovaj je kraj nadaleko poznat po istoimenoj sorti muškata koji je je drukčiji od bijelog i žutog muškata a njegovi nasadi trenutno zauzimaju oko 10% zaštićenog područja veličine 200.000 hektara na kojem se ta vrsta može saditi.
U ovom je kraju danas samo 5 vinarija, ali iako ih je malo – odreda su slavne i nadaleko poznate. WOW-ice su posjetile najpoznatije: Kozlović, Prelac i Kabolu, a tu su još Brajko i Sinković. Naučile su da muškat momjanski nije jedina sorta od koje se ovdje rade vrhunska vina. Cilj je i bio naučiti što više o momjanskim vinima. Učile su o procesu prerade grožđa u vino i to u obiteljskoj vinariji Kozlović, kojoj je uz Gianfranca – na čelu WOW članica Antonella Kozlović. Putnice željne znanja o vinu, ali i gladne – Antonella je dočekala s toplim kroasanima i mirisnom kavom. Druženje i vinska priča su uslijedili a sve u čuvenom zdanju vinarije koja je dobila nekoliko priznanja za arhitektonsko ostvarenje. Podrumi su ukopani u okoliš, a na zelenom krovu rastu trava, lavanda i ružmarin. Cijela se vinarija izdiže iznad vinograda i osvaja svojom uklopljenošću u okoliš i prekrasnim pogledom. Iznimno moderna, funkcionalna i čista arhitektura daje suvremenu interpretaciju vinske povijesti obitelji i momjanštine. Antonella Kozlović ispričala je zanimljivu obiteljsku vinsku povijest u koju se danas lijepo uklapa i nagrada za WOW vino godine – koje su Kozlovići osvojili na prvoj dodjeli. Prvo WOW vino godine ikad, malvazija „Santa Lucia“ odvela ih je na nagradno studijsko putovanje u francuski Bordeaux i tako je počela suradnja s udrugom WOW. Gianfranco Kozlović četvrta je generacija vinara u obitelji koja se vinom bavi na istom mjestu od 1904. godine. Prvi obiteljski vinar vinom je kupovao dio po dio zemljišta od crkve i tijekom svog života uspio kupiti oko pola hektara imanja. U drugoj generaciji, Kozlović je bio poznatiji kao postolar nego kao vinar te je imao svega 2.5 hektara zemlje a veliki preokret se dogodio se 2000. godine kada obitelj uzima u zakup 25 hektara na lokaciji Santa Lucia nedaleko Buja. Vinogradi bivšeg PIK-a u kojima se nekada proizvodilo vino malvazija Lacrime di Santa Lucia, bili su zapušteni i u jako lošem stanju. Trudom, strpljivošću i znanjem, kozlovići su vinograde preporodili. Kako grožđe beru ručno zbog izravne selekcije odnosno kontrole kvalitete čak i u izuzetno lošim godinama, kao što je to bila 2014. kada su bacili više od 20% grožđa, Kozlovići ipak uspiju „iščarobirati“ dobro vino. Berba traje 25-30 dana, a u roku od 2 sata od berbe grožđe se mora obraditi. Kada stigne u podrum, prvo stiže na selekcijski stol gdje se ponovno probire. Kada god je moguće, izbjegava se branje grožđa po kiši da se vino ne bi razvodnilo. Nakon što vino stigne u podrum, koji je izgrađen na tri etaže, sve daljnje faze događaju se u zatvorenom sustavu i bez dodira sa zrakom. Prvo se u strojevima napravi masulj (mošt) koji onda ide na hlađenje u cijevi da se spriječi fermentacija. Kroz te cijevi sve slobodnim padom stiže u bačve koje su na katu ispod, zahvaljujući arhitekturi koja iskorištava prirodan pad terena. Za svako vino Kozlovići prvo odlučuju kakvo žele pa s time u skaldu – prilagođavaju berbu. Sauvignon tako npr. ide u zelenu berbu, netom prije no sazrije dok crna kupaža Santa Lucia (merlot i cabernet sauvignon) ostaju na trsu mnogo dulje – kako bi visoki šećeri fermentirali na otprilike 34 stupnja. Fermentacija muškata momjanskog se zaustavlja kad ima 35-40 grama šećera hlađenjem na 4-5 stupnjeva oko mjesec dana. 1987. godine Kozlovići počinju s buteljiranjem vina. Od tadašnjih 900 boca danas su došli do oko 250.000 boca godišnje. Stalno uče i uvode nove načine brige o vinogradu. Podrum su tehnološki doveli do vrhunca te se sada mogu posvetiti brizi o vinogradu i usavršavanju svega što rade tamo. Čak i rezidbu rade sami jer – kako kažu „Dobro vino se radi u vinogradu“.
Nakon obilaska podruma – valjalo je kušati vina, a čekalo ih je čak 7 vinskih uz domaće delicije. Kušala su se ova vina:
1. Valle iz 2018, kupaža sauvignona i malvazije, svježe pitko vino, idealno za ljetne vrućine
2. svježa malvazija iz 2018 koja na tržište stiže nakon Uskrsa
3. JRE Malvazija 2015., proizvedena za 13 Jeunes Restaurateurs Croatia, u limitiranom broju butelja, po svega 144 botelja za svaki restoran i 144 butelja za prezentaciju i promociju JRE u podrumu. Svaka ima svoj broj i cerifikat u obliku inovativne etikete koje se „ljušti“ oko boce i na čijoj pozadini piše cijela JRE priča. Vino je kremozno, zrelije, harmonično.
4. Santa Lucia 2016. na tržište ide tek za dvije godine. To je vino s potencijalom odležavanja duljim od deset godina.
5. Malvazija „po mojem“ ili Santa Lucia po mojem – vino iz 2015., na tržište dolazi krajem godine a nastaje selektiranjem bobica i dugom maceracijom.
6. Crna Santa Lucia 2015., još uvijek mlada
7. momjanski muškat
Nakon Kozlovića, put je WOW-ice nosio dalje – u nadaleko poznatu konobu samozatajnog ugostitelja i vinara Rina Prelca, gdje je nemoguće pronaći mjesto bez prethodne najave. Njegova je priča vrlo zanimljiva. Vinom se počeo baviti da bi gostima u svojoj konobi mogao ponuditi kvalitetno kućno vino. Njegova su vina mnogostruko nadmašila očekivanja i uvelike prešla granice njegove konobe i Momjana. Sommelier i ultramaratonac Slađan Dragojević vodio je WOW-ice kroz vina i Rinove delicije. Za aperitiv je poslužen pjenušac od 40% chardonnaya, 40% pinota i 20% malvazije. Uz predjelo od fuža s tartufom i rižota od divljih šparoga posluženi su svježa Malvazija 2018. i macerirana Malvazija 2016. Šinjora, koja je zapravo starinska malvazija napravljena na novi način. Refošk i Cabernet Sauvignon crna su vina koja su se savršeno sljubila uz tagliattu od junetine i ombolo u umaku od refoška uz prilog palente s divljim šparogama. I za kraj – poluslatki odličan momjanski muškat uz domaće slastice.
Vrijeme je proletjelo i došao je trenutak za posjet posljednjem momjanskom domaćinu, Marinu Markežiću i njegovoj vinariji Kabola koja ponosno nosi nadimak djeda današnjega vlasnika. Potpuno drukčija od prethodne dvije vinarije, ovo je impresivna vinarija koja podsjeća na najljepša toskanska imanja i krajolike s čempresima ispred kuće. Nekoliko stotina metara od velebne željezne kapije izdiže se prekrasno kameno zdanje s dvorištem i vinogradima u podnožju. U dvorištu rastu masline i održavano zelenilo, a amfora pred stancijom odlično simbolizira vinariju. Kabola ima 14 etiketa od čega nekoliko raznovrsnih etiketa od sorte muškat momjanski i prvi su započeli s odležavanjem vina u glinenim amforama. Vlasnik, Marino Markežić, stanciju (tipična kuća s dvorištem, vinogradom i pomoćnim zgradama) je kupio i obnovio potpuno autentično i s izvornim materijalima. Sam vlasnik odveo je WOW-ice u kratku šetnju svojim podrumom i zasebnu zgradu koja je danas potpuno obnovljena sala za degustacije. Vina u Kaboli proizvode se po principu eko butik, što znači da prirodi dopuštaju da bude „gazdarica“ – te da odradi što više – da bi konačni proizvod bio savršeno prirodan. Vina odležavaju u bačvama od različitih vrsta drva i različite zapremnine a svaka daje drugi okus vinu. Sva Kabolina crna vina odleže barem neko vrijeme u drvu. Malvazija za vino „Amfora“ odležava 6 mjeseci u amforama zakopanima u polju.
Pjenusac „Re“ jako je elegantan, suh i radi se od baze malvazije uz dodatak chardonnaya i pinota, klasičnom šampanjskom metodom. „Secco“ je elegantno, aromatično vino od sorte muškat, veće svježine i nižih alkohola, ali radi se o suhoj verziji muškata koja većinu iznenadi jer se muškat najčešće pije kao polusuhi i posluslatki. Ovo zanimljivo vino ima svježinu malvazije i aromatiku muškata. Vinarija Kabola pokušava napraviti široki asortiman vinifikacije u muškatu. Kušala se i malvazija „Unica“ iz 2015.godine, macerirana 7 dana i odležana 12 mjeseci u hrastovim bačvama a miriše na zrelo voće. Služi se u širim čašama na višoj temperaturi i neobično se dobro sljubljuje s bijelim mesom, ribom u pećnici i tartufima. Crno vino „Supremo“ 2015., s 14% alkohola je cuvee terana, merlota i caberneta, a nakon Terana berba 2007. kušao se momjanski muškat „Dolce„ jedino nefiltrirano vino. Idealno se služi u Riedlovoj čaši za istarsku malvaziju. Osjete se tercijarni mirisi suhog voća – tj. bobica, meda i konjaka.
Zanimljivo je da je dva dana nakon posjeta WOW-ica, stancija Kabola postala poprištem snimanja dijela hollywoodske filmske produkcije “The Hitman’s Wife’s Bodyguard“ u kojem glume Salma Hayek, Ryan Raynolds i Samuel L. Jackson. S nestrpljenjem se očekuje dolazak filma u kinodvorane diljem svijeta iduće, 2020. godine.
Iz svake priče, iz svake riječi svim je WOW-icama bilo jasno koliko svi momjanski vinari rade, koliko i kako su iskonski povezani sa zemljom, mjestom i ljudima. Mali momjanski kraj ima nevjerojatnu raznovrsnost u vinima. A zajedno rade na promociji i kvaliteti vina, promovirajući, usput i sve ostale proizvođače svoga kraja koji imaju kvalitetne domaće proizvode, kao npr. meso ili mliječne proizvode. Uz vino, svi rade i maslinovo ulje za svoje potrebe, a samo Kozlović ima dovoljne količine i za prodaju. Bravo!
Nataša Jakominić Marot, Margita Belušić Gobić
Sharing is caring!
