Hrvati su u 7. stoljeću naselili blage padine Kozjaka o čemu, kao nijemi svjedoci toga vremena, svjedoče starohrvatske crkvice. Trogirski i splitski vlastelini su, zajedno sa crkvenim velikodostojnicima, a uz odobrenje venecijanskih vlasti – na obali mora ili na hridima izgrađivali kaštele kako bi zaštitili ljetinu i seljake. Tako utvrđeni dvorci – kašteli zaista su sa svojim kulama, opkopima, puškarnicama i pokretnim mostovima prema kopnu, djelovali kao utvrde. Sa strane okrenute moru građeni su u stilu renesansnih ljetnikovaca, sa širokim prozorima i balkonima. Žitelji starih sela smještenih na padinama Kozjaka oko kaštela su tražili utočište i sigurnost i izgradili nova utvrđena naselja. Poljoprivreda, maslinarstvo i vinogradarstvo su stoljećima bile najvažnije grane gospodarstva i temelji ekonomske moći ovog područja. Oko 16 kaštela izgrađeno je sedam sela: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac, koja su vremenom rasla, razvijala se i – konačno spojila u grad Kaštela. U svojim gradskim jezgrama do danas su zadržala autohtonu dalmatinsku arhitekturu, kuće sa solarima, balaturama, konobama, kaletama i trgovima. Kaštelanski crljenak je stara, gotovo zaboravljena hrvatska vinska sorta koja u posljednje vrijeme zaokuplja i domaću i stranu vinogradarsku javnost. Naime, utvrđeno je da kaštelanski crljenak i američka sorta zinfandel imaju identičan genetski profil. Od 19.stoljeća kad je stupio na američko tlo, traje popularnost sorte koju su ondjenazvali zinfandel. Mnoga istraživanja vezana bavila su se podrijetlom ove sorte a prvo važno otkriće vezano uz podrijetlo seže u daleku 1967. godinu kad se komparativnim istraživanjima došlo do zaključka da zinfandel i talijanski primitivo pripadaju istoj sorti. Konačnu potvrdu ovoj teoriji dala je prof. Carole Meredith sa Sveučilišta u Davisu koja je pomoću tzv. DNA – fingerprintinga dokazala njihovu genetičku identičnost. Zbog morfološke sličnosti s primitivom odnosno zinfandelom, prije dvadesetak godina počeo se spominjati i plavac mali kao mogući treći sinonim za istu sortu, a s vremenom je ova pretpostavka okupljala sve više istomišljenika. Kako bi mogla nastaviti svoj istraživački rad na podrijetlu zinfandela, prof. Carole Meredith je uz pomoć nekih američkih proizvođača (među kojima i Miljenka Grgića, poznatog američkog vinara hrvatskog podrijetla) i suradnika s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obišla Dalmaciju i na različitim lokacijama prikupila preko 150 uzoraka plavca malog. Rezultati su pokazali da su zinfandel i plavac genetički vrlo bliske, tj. utvrđeno je da je zinfandel jedan od „roditelja“ plavca malog.
Potaknuti ovim otkrićem, hrvatski znanstvenici Edi Maletić i Ivan Pejić su nastavili potragu. Među brojnim prikupljenim uzorcima našao se i uzorak sorte kaštelanski crljenak, uzet prema preporuci dipl. ing. Ante Vuletina iz vinograda Ivice Radunića u Kaštel Novom. Analiza je pokazala identičan genetski profil kaštelanskog crljenka i zinfandela čime je 2001. godine napokon razriješen misterij podrijetla najpopularnije sorte u Americi. Kaštela su dobila titulu „domovina zinfandela“, tj. Kaštelanskog crljenka. Grupa entuzijasta u Kambelovcu uporno je krenula s promocijom i kada su se svi kaštelanski vinari udružili, dali su kaštelanskom crljenku posebnu oznaku izvrsnosti, “Pravi kaštelanski crljenak”. Poznato je da uspijeva i u drugim dijelovima Dalmacije, pa čak i u Slavoniji (vinograd Vlade Krauthakera je najsjevernija točka u kojoj raste crljenak). Oko imena, pak, vlada poprilična zbrka, (crljenak/tribidrag/tibidrag/zibidrag/pribidrag/grbić/zinfandel/primitive/kratošija), ali vina nisu nisu nimalo “zbrčkana”. Štoviše, mnogima spadaju među najdraža. U usporedbi s nekim drugim crnim sortama ta su vina mekana i pitka, s izraženom sortnom aromom koja varira od diskretnih cvjetnih sve do snažnih voćnih mirisa. Kakvoća i karakter vina umnogome ovise o području uzgoja, starosti nasada i tehnologiji koja se primjenjuje.
Nakon puna dva desetljeća od otkrića da je crljenak kaštelanski predak svjetski poznatom kalifornijskom zinfandelu, po prvi puta se u Kaštelima organizirao i sajam vina te dobre hrane ZINFEST 2021. – „Festival Crljenka i rođaka”
Zahvaljujući organizatorima, udruga WOW/Žene i vino, dobila je priliku da između 11 vinskih pupoljaka kaštelanskog crljenka izabere najljepši ili barem da napravi neku rang-listu, ali za to u konačnici nije bilo nikakve šanse. Sva su vina bila uredna i s karakterom, sva prekrasnam svako na svoj način: neka svježa, lepršava i meka, a neka snažnog tijela zrelog voća i suhe šljive.
Prvih pet aromatičnih i pitkih crljenaka zaslužili su svoje atribute:
To što su vina bila pitka nije smanjilo snagu visokih alkohola od 14 i 15% koja na taste-u nije nimalo smetala. Za vrijeme ugodnog kušanja prvih crljenaka, drugih šest jačalo je svoje tijelo u “teretani”:
Svim tim labudovima, šumama, vilenjacima, paunovima, mačcima, biserima, violinama, ključevima, kuhinjama, poljupcima, WOW žene dodijelile su diplome i zaželjele sreću njihovom zajedništvu u promicanju autohtonih hrvatskih vina i jačanja turizma na našoj predivnoj obali.
Time je zatvoren ZinFest 2021, uz želju sudionika da se vide i sljedeće godine.
Tekst: Nada Piacun
Fotografije: Jadran Babić
Sharing is caring!