U ugodnom okruženju novog hotela Briig na splitskim Bačvicama održan je vinski događaj u režiji splitskih članica udruge WOW – predstavljanje autohtonih sorti Dalmacije: maraštine, plavine i trnjaka. Pomoć u suradnji pružila je agencija Vino.like, stalni promotor vina malih vinara i autohtonih sorti Dalmacije. Kao predstavnici svog kraja i vinarija, na druženju su bili Ivan Sladić iz Plastova kod Skradina i Dario Gašpar iz Vrgorca, a poseban gost događaja bio je dr. sc. Goran Zdunić s Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. On je dao izvrstan uvod u povijest vina, navodeći podrijetlo, genetske i ampelografske (ampelografija – nauka o vrstama vinove loze i grožđa) karakteristike sorti izabranih za ovu degustaciju. Predavanje je počelo podacima iz daleke prošlosti – jer postoje čvrsti dokazi da se vinogradarstvo Dalmacije počelo razvijati u vrijeme osnivanja grčkih kolonija na Jadranu u 4. stoljeću prije Krista.
O tome svjedoče brojni arheološki nalazi u Lumbardi na Korčuli, na Visu, Saloni i na Hvaru gdje je antička podjela zemljišta sačuvana do današnjih dana i nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Za vrijeme turskih osvajanja, vinogradarstvo na području Dalmacije stagnira i ostaje zaštićeno na izoliranim dalmatinskim otocima. Sredinom 19. st. postojalo je nekoliko stotina autohtonih sorata od čega više od 200 u samoj Dalmaciji. Nažalost, mnoge od njih su izgubljene zbog bolesti i štetnika. Najteže razdoblje u povijesti vinogradarstva bilo je između 1894. i 1918., za vrijeme propadanja vinograda od filoksere. U prvoj polovini 20.st. dva velika svjetska rata i promjena ekonomskog poretka pridonijeli su zanemarivanju kvalitete grožđa a u obnovi vinograda nakon filoksere favorizirane su visoko produktivne sorte i one otpornije na bolesti. Danas u nacionalnoj listi imamo oko 70 autohtonih sorata, od ukupno 150 upisanih. Neke od njih „uvezene“ su iz okolnih zemalja, dok su neke nastale spontanim križanjem na ovom području. Danas su autohtone sorte predmet ozbiljnih znanstvenih proučavanja koja nastoje identificirati postojeće sorte i utvrditi koje su od njih dista autohtone, a zanimljivo je da se velika većina hrvatskih autohtonih sorti nalazi upravo u -Dalmaciji. Prva od sorata o kojoj se razgovaralo, aonda i kušalo bile je – maraština.
Još ju nazivaju rukatac, u Italiji Malvasia bianca lunga a u Grčkoj Arkatinoh a rasprostranjena je diljem Primorske Hrvatske i Dalmacije. Moguće je da je autohtona hrvatska sorta, ali i da se radi o jednoj od malvazija iz Italije – jer se ne može sa sigurnošću ustanoviti u kojem je smjeru tijekom povijesti prelazila Jadran i Jonsko more. Uvod u degustacijski dio večeri započeo je s mirisno cvjetnom Maraštinom 2019, vinarije Sladić. Osim ove, kušale su se i druge, potpuno različite, ali svaka na svoj način iznimne maraštine, sljubljene s paštetom od tune prožete parmezanom – sve iz kuhinje Jerka Rose, chefa hotela Briig. Probale su se i Maraština 2018 vinarije Birin iz Vodica, aromatičnog ukusa i punog tijela te kompleksna, u bariku odležana Maraština 2017 vinarije braće Ivana i Marka Sladića. Osim dr.sc. Gorana Zdunića, o vinima i vinarima govorio je i promotor Siniša Koceić iz Vino.like.
Iako su maraština i plavina među najraširenijim i najzastupljenijim sortama u dalmatinskim vinogradima, u novije se doba nisu uspjele nametnuti kao sorte za vrhunska vina – sve do pojave novih mladih vinara koji su prepoznali njihov potencijal i dali im novi život na hrvatskoj vinskoj sceni. Iduća na redu bila je sorta plavina (plavka, brajdica, marasovka, modrulj), autohtona hrvatska sorta unikatanog genetskog profila, potomak crljenka i verdece – jako rasprostranjena diljem Primorske Hrvatske i Dalmacije. Gotovo da nije bilo boljeg vinara za predstavljanje ove sorte nego što je to Dario Gašpar iz Vrgorca. Gorljiv, prepun ljubavi i uvjerenja, svoju je plavku zbog vinogradarskih osobina čak usporedio s majkom – jer u svim uvjetima rađa i daje nesebično. Da njegove riječi nisu samo puka hvala, potvrdila je svojim aromama i karakterom vrhunska Plavka 2017 braće Gašpar. Uz carpaccio od tune, kušala se još jedna odlična plavina iz 2017.godine, opet od vinara iz Plastova, ali ovaj put Ante Sladića.Posljednja se kušala sorta trnjak ili trnak (rudežuša).
Trnjak se uzgaja u zagorskom dijelu Dalmacije, imotskom, vrgoračkom i hercegovačkom vinogorju. Uz desert od crne čokolade s aromom džina, sljubio se moćni Trnjak riserva 2017 vinarije Grabovac iz Imotskog o kojoj svatko tko je posjetio vinariju, govori s velikim poštovanjem. Sortu ovog grožđa najbolje je opisao Siniša Koceić, kazavši kako je trnjak ujedno – i plemić i divljak. A divljeg pastuha vinogorja Vrgorac, s mjerom je ukrotio vinar Ivica Radalj….“u mȉri pronađoh svoju rimu“, riči zavičaja ispisuju bocu tog prekrasnog vina iz 2016.godine, dajući mu ime Trnak. I na kraju što reći nego wow! WOW-ice su uživale u ugodnoj atmosferi modernog interijera hotela Briig, vrhunskoj usluzi, zanimljivim i stručnim prezentacijama te izuzetnim vinima i vinarima.
Tekst: Nada Piacun
Fotografije: Adela Visković
Sharing is caring!
